"A ONDA SAM OTVORILA usta, u nadi da ću uhvatiti pahuljicu, a umijesto toga sam progutala list i završila na hitnoj!" dovršila sam priču, a Harry se gušio od smijeha.

"Bože..." rekao je i obrisao suzu u kutu oka, "Nevjerojatno..."

"Oh! Jednom sam gledala 'Titanic' i kad se brod potopio... o, ne!" prekrila sam rukama usne, "Otkrila sam ti kraj!"

Nasmijao se, "U redu je. Znam da tako završava."

Podignula sam obrve i nagnula se prema njemu, "Znaš?"

"Da."

"Oh, dobro je..." stavila sam ruku na srce i uzdahnula, "...pa, jako sam plakala. Obožavam romantične komedije. Mislim, ovo definitivno nije bila komedija... no, razumiješ me."

"Da, da..." nasmiješio se, a onda pogledao iza mojeg ramena, "...hej, ne želim zabadati nos, ali što je ono?"

Okrenula sam se preko ramena u smijeru u kojem je pokazao prstom, a onda skočila s kauča i zgrabila vjenčanicu u plastičnom omotu.

"E, hm, da... ovo je vjenčanica koju sam totalno unakazila, a dvadeset i trećeg dvanaestog je vjenčanje para Patterson i vjenčanica mora biti spremna..." rekla sam u jednom dahu dok sam otkopčavala zatvarač.

"Ma, hajde, sigurno nije toliko loše... ajme." napravio je facu kad sam izvukla haljinu iz omota, a onda progutao knedlu, "Zaista su... unikatne, kako si rekla."

Zabrinuto sam uzdahnula, "Stvar je u tome da ju moram prepraviti do vjenčanja... šefica će me ubiti-"

"Zar je tako-?"

"Da, mrzim je. U glavnom, kad sam onako izletjela na cestu, to je bilo zbog te haljine koja mi se otkoturala niz cestu, a butik za vjenčanja je bio ja drugoj strani."

"U ovakvim se situacijama obično kaže da sve to sad ima smisla, no ovdje nema." rekao je, a ja sam bacila haljinu na pod.

"O, joj..." pregledavala sam volane haljine i zabrinuto ju odmjeravala "...ovo se više ne da spasiti. Nema mi druge nego da sama skrojim novu haljinu po uzoru na staru."

"Sama?"

"Da." rekla sam, "Počinjem sutra." Imam još nekoliko tjedana... misliš li da ću uspjeti?" podignula sam obrvu prema njemu, a on je s kauča kimnuo.

"Mislim da hoćeš." nasmiješio sam se. Skoknula je do mojeg kaputa, ugrabila nešto putem i počela se smijati.

''Što radiš?'' upitao sam ju smijući se dok je nešto prčkala po džepovima moje jakne, a ona me pogledala i ponosno uzvratila.

''Zahvaljujuć meni, imaš godišnje zalihe čaja od metvice kojeg ćeš nositi sa sobom u Englesku!''