''HVALA BOGU...'' odahnuo sam onog trena kad smo u omanjem hotelčiću uspjeli rezervirati smještaj, ''Hvala vam. Puno vam hvala.'' rekao sam ljubaznoj ženi za recepcijom, a onda se s Vitom zaputio uz stepenice.

"O, stanite!" rekla je žena, "Bi li vam bolje odgovarala kućica malo iza hotela? Drvena je i zaista je topla i udobna."

Osmjehnuo sam se kiselo, "Da, mislim da ipak više preferiram-"

"Drvena?" poskočila je Vita, a njezini su smeđi uvojci poskočili skupa s njom, "To bi bilo savršeno! Da, da!" nasmijala se, a ja sam počeo uviđati da mi za ovaj Božić zaista treba pravo pravcato čudo.

"U redu, prvo skretanje desno, pa otprilike pedeset metara lijevo. Ne možete promašiti." osmjehnu se gospođa, a Vita cikne i u idućoj je sekundi više nije bilo pored mene.

"Idem ja za njom, čisto da se uvjerim da ne dolazi ponovo u napast da je skupi cisterna..." rekao sam, a kad sam vidio kako me gospođa gledala, trgnuo sam se, "...nego, koliko ste ono rekli da sam vam dužan?"

🎄❄🎅⛄

Poskočila je čim je rastvorila vrata malene drvene kućice.

"Ovo je prekrasno!" vrisnula je i turnula svoje kofere u moje ruke, "Vidi! I kamin! I, oh, ima još jedan kad gore!"

Ogledao sam se oko sebe čim sam skinuo svoj sivi šal s vrata. Mjestašce je zaista bilo slatko, no nikad joj to ne bih priznao. Ipak je ovo najgori mogući Božić ikad zapamćen u povijesti. Na prvom su se katu kućice nalazile kuhinja, kupatilo i dnevni boravak. Maleni je smeđi kauč s crvenim dekicama stajao uz drveni zid, a s njegove desne strane kameni kamin. Poviše kamina bile su dvije drvene police s vazama i cvijećem, pokraj njih bio je paketić šibica, neke drvene figurice i radio koji je zasigurno prebrojao tridesetak godina. Iza kauča bio je veliki prozor s bijelim čipkastim zavjesama, a ispred maleni drveni stol s aromatskim svijećama. Još je jedna komoda bila na lijevoj strani, a na njoj maleni televizor. I on je prebrojao nekih tridesetak godina. Prostoriju je obavijao miris cimeta i nekakve neobične topline.

''Ovo je ludnica!'' trčala je, a zatim skinula svoje čizme, nemarno ih bacila u stranu, uspela se uza stepenice te nestala na gornjem katu, a onda se začuo prigušeni veseli vrisak, ''I prozor u krovu za gledanje zvijezda!''

Nisam odolio da se ne nasmiješim kad se spustila niz stepenice i skoknula uz još jedan glasan piskut, ''Ja... toliko ti hvala na ovome! Jednom ću ti se odužiti, pa, sigurno ne nosiš haljine, ali kad se ti i tvoja djevojka budete vjenčavali, sve ću isplanirati za vas i napraviti joj haljinu! Nećeš niti morati platiti!'' rekla je, a ja sam sa smješkom skupio obrve.

''Čekaj...''

''Ah, da! Nisam ti rekla! Bavim se planiranjem vjenčanja i pomažem oko izradnje specijalno naručenih i sasvim unikatnih vjenčanica!''

Kimnuo sam i podignuo obrvu, ''Lijepo.'' nasmiješio sam se, a onda ju dozvao kad se zaputila prema kupaonici, ''Hej.'' rekao sam, a ona se okrenula i znatiželjno podignula obrve, ''Ne moraš još početi planirati, tek kad pronađem djevojku.'' rečem sa smješkom i dlanove uvučem u džepove.

''O.'' rekla je i cijelim se tijelom okrenula prema meni, ''Pronaći ćeš djevojku, ipak si ti Harry Styles.'' nasmiješila se i odmahnula rukom.

''Da, baš zato što sam Harry Styles mi to otežava.'' uzdahnuo sam, a ona je nagnula glavu.

''Pa, meni ne bi smetalo hodati s nekim kao što je Harry Styles. I ne samo zbog novca.'' slegnula je ramenima, a ja sam se tiho nasmijao.

''Pa, onda si prva koja to misli.'' osmjehnuo sam se, ''Hvala.''

Nakon što mi je uzvratila smješak, otišla je u kuhinju, ''To! Medenjaci!''