ZAR JE UISTINU DO BOŽIĆA ostalo još samo pedeset dana? Mislim da nisam dobro pogledao na kalendar. Zaškiljim, a velike se crne brojke izoštre. Hm, da. Danas je šesti studenog. Već šesti studenog, a toliko toga imam za obaviti. Naježim se kad pomislim na božićnu groznicu, a simptomi moje iznenadne mučnine bili su sljedeći: nervoza oko kupovanja božićnih darova. Već tri godine za redom sestri i majci kupujem džempere i već tri godine ih nisam vidio da su ih obukle. Hvala Bogu da moj otac svake godine nekako pokvari svoj ručni sat, pa oko toga nemam nikakve nepotrebne strepnje.

Drugi simptom po redu bili su nebrojeni božićni koncerti. Ipak, nastup u Madison Square Gardenu za mene, a i za ostale dečke, uvijek je bio najvažniji. U nama je uvijek iznova izazivao neku vrstu strahopoštovanja i divljena. Naposlijetku i preispitivanja sebe samih kako smo uspjeli ovoliko daleko dogurati?

I zadnji su simptom bile božićne večere. Svake se godine Stylesovi okupljaju za velikim stolom kuće moje majke i oca te slave Božić na najtradicionalniji mogući način. Pečenje, umak, vino, kolači, torte i bezbroj drugih vrsta hrane koje, kako mi se čini, što ju više jedeš, to nje više ima.

"Hajmo još jednom od refrena." Julian, naš producent, pucne prstima, a ja se trznem. Zar me već zahvaća luda blagdanjska strka, a još nismo niti kročili u dvanaesti mjesec?

"Zar smo počeli?" Louis otvori vrata studija, na glavi noseći crveni obruč za kojeg je bila zalijepljena crvena kapica djeda Mraza. Kako je hodao prema svojoj sjedalici, tako je zlatni zvončić zveckao i oglašavao svaki njegov korak.

"Odakle ti to?" Zayn se nasmije meni slijeva i prstom pokaže na njegovu kapicu, a Louis slegne ramenima.

"Kupio sam u Macy's. Da samo vidiš kako su već okitili ulice... sve je puno zvončića, božićnih jelki..."

"I onih čokoladnih kuglica, zar ne?" u raspravu se uključi Niall, skidajući velike crne slušalice s ušiju te provirujući iza svojeg mikrofona.

"Da, Niall. I onih čokoladnih kuglica." Louis se nasmije i sjedne na sjedalicu te stavi slušalice na uši.

"Snijeg ove godine jako napada." Liam dobaci, "Na putu do ovamo taxi je morao nekoliko puta stati zbog leda. Nemoguće je čistiti stakla ovako brzo kad snijeg pada kao lud."

"Vidio sam." promumljam, "Ne razumijem koja je strka s ovim božićnim ludilom. Pa još nije niti sredina jedanaestog mjeseca." nasmijem se i slegnem ramenima.

"To je čar Božića." Louis je prsima oponašao padanje snijega, a onda je samo slegnuo ramenima, "Ili trik da se kupci već zagriju u jedanaestome mjesecu pa da ogromne groznice odmah započnu i zaradi se brdo love, ali, hej! Samo pogađam."

"Bio ili ne bio snijeg, nakon nastupa u Madison Square Gardenu, naš je posao gotov, dečki." Zayn namigne, "Napokon malo odmora. Malo odmora u lijepom, toplom, blagdanskom ozračju." reče Zayn i privuče mikrofon.

"Jedva čekam malo odahnuti." Niall uzdahne i otpije gutljaj vruće čokolade, "I malo produžiti san."

"Zato, hajmo!" Julian poviče opet sa smješkom, "Što ste prije gotovi, to ćete se prije vratiti kući." reče, a zatim upali matricu, te uperi pogled prema nama skupa s ostalom ekipom iz studija.