(A./N.: pjesma ! ♥)

                  DANAS JE U PLANU bio posjet salonu vjenčanica kako bi Vita mogla dokučiti koji joj to završni detalj treba na vjenčanici na kojoj je radila. Odlučila je i sama probati neke od njih kako bi ispitala udobnost materijala, širinu tijela i rastezljivost tkanine.

''Sto posto će Pattersonovi imati najbolje vjenčanje ikad!'' procvrkutala je, držeći me ispod ruke, a drugom rukom otvarajući vrata glamuroznog salona.

''Vidjet ćemo još.'' nasmijao sam se, a onda nas je zapuhnuo topao zrak salona.

''O, dobar dan! Vita Darling? Harry Styles?'' pozdravili su nas gospođa i gospodin obučeni u radne odore, a mi smo kimnuli i rukovali se s njima. Vrlo brzo smo se Vita i ja opustili s ovim srdačnim ljudima i počeli razgledavati. Dok je Vita pokazivala gospođi svoju vlastitu haljinu koju je napravila, nisam mogao skinuti pogleda s nje. Bila je toliko vesela, a ja se nisam obazirao na priču drugog gospodina o nekakvim odijelima i na to kako umjetno cvijeće na prsima odijela nikad nije izlegalo bolje.

''Moram vam reći da imate izuzetan dar za dizajn, Vita.'' gospođa se nasmiješila, a Vita je sva zablistala.

''Joj, hvala vam!''

''Nego, da odemo u kabinu pogledati vaše djelo? Bilo bi najbolje da vidimo kako vam pristaje, pa da onda kombiniramo dalje i šijemo ostale dodatke, važi?'' uputila ju je u drugu prostoriju koja je vliještala pod bjelinom vjenčanica, no Vitin je osmjeh bio milijun puta jači od tog silnog sjajila. Okrenula se preko ramena i mahnula mi, a ja sam uzvraio sa smješkom.

''Onda?'' napokon sam usmjerio pozornost na gospodina pokraj sebe kad me upitao, ''Kako ste se upoznali?''

Nasmijao sam se, ''Da... to je poprilično čudna priča...''

''Mislim da će se gospođica Darling zadržati otraga. Pričajte.'' rekao je sa smješkom. Sjeli smo u otmjene naslonjače i uz čaj i kolačiće sam mu prepričao sve što se izdogađalo u ovih mjesec dana. Niti jednom me nije prekinuo, osim što je zaneseno uzdisao i smijao se.

''Vi imate tako unikatnu priču, ja-''

''Dolazi mlada!'' začuo se ženski glas. Oboje smo okrenuli glavu prema smijeru glasa, a onda se zastor kabine otvorio. Izašla je sva u bijelome. Nosila je svoju vjenčanicu s još nekoliko veličanstvanih dodataka, dugim velom koji joj je padao niz gola ramena i buketom bijelog cvijeća.

 Mislim da sam se zagrcnuo na čaj.

Prišla mi je i pogledala me sa smješkom, a ja sam u glavi tražio riječi kojima bih dočarao njezinu ljepotu i veličanstvenost.

''Vita, ti... ja... trebam zraka.'' bilo je sve što sam uspio reći.

Skupila je obrve i zabrinuto pitala, ''Što ne valja s mojim zrakom ovdje?''

''Ništa, samo...'' rekao sam, a onda dahnuo, ''...mislim da si mi oduzela dah, to je sve.''

Nasmijala se, ''Hvala ti.''

Gledao sam za njom kad se išla pogledati pred ogledalom, a do mene su s osmjehom došpetali gospođa i gospodin.

''Zar nije nesreća vidjeti svoju mladu prije vjenčanja?'' upitala je ona, a ja sam se trgnuo i pogledao ju.

''Što?'' zastao sam, a onda se nasmijao, ''O, nije vam rekla? Ne, ne... mi nismo-''

Zatim me tip potapšao po ramenu i sa smješkom šapnuo, gledajući prema Viti kaoja se s ogromnm osmjehom gledala pred zrcalom.

''Zaista si sretan momak.''