"ČETRDESET I TRI..." mumljao sam, crvenim markerom potežući debelu crvenu liniju preko broja trinaest. Trinaesti jedanaestog. Dan kada sam, po planu, trebao otići kući u Englesku na zasluženi odmor. Nevoljko sam začepio marker te udahnuo miris svoje hotelske sobe. Moj se mobitel oglasio piskutom, uzeo sam ga u ruku.

From: Louis

Znaš li kad ideš?

To: Louis

Ne... ovaj za kuću se još ne javlja

From: Louis

Napiši mu da ga šalješ k vragu

Tiho sam se nasmijao.

To: Louis

Hahahaha ! Ali u božićnom duhu.

From: Louis

Hohohoho*

To: Louis

Sretan let tebi i dečkima ! Čujemo se kad stignete doma !

From: Louis

Čujemo se ! ! !

Još sam neko vrijeme buljio u ekran, a onda zaključao mobitel i bacio ga na krevet. Još sam neko vrijeme tumarao uokolo po sobi, a zatim se i sam strovalio na krevet i upalio televiziju. Uspio sam odgledati košarkašku utakmicu par minuta, a onda sam ugasio televiziju.

Dohvatio sam mobitel i utipkao broj agenta koji mi je trebao prodati kuću, a kad se opet nije javio, ispustio sam uzdah i uronuo u krevet po drugi put danas.

🎄❄🎅⛄

"Molim vas, ne razumijete-"

"Gospođice, ispričavamo se, ali ne stružemo sasušeno ljepilo s vjenčanica." žena za pultom je ponovila po šesti put danas, a već sam na sebe počela lijepiti zbunjene poglede ostalih kupaca u salonu.

"Pa... ali... butik se zove 'Sve za vjenčanja'! Kako to da ne možete sastrugati ljepilo?" i dalje sam histerizirala.

"Nikad nismo dobili zahtjev da stružemo ljepilo s vjenčanice, gospođice, pa bih vas lijepo zamolila da napustite salon." rekla je, a ja sam joj uputila ljutit pogled.

"Ha! Ne morate me ni moliti!" rekla sam i okrenula se na peti, a onda se s vrata još jednom okrenula prema njoj, "Kad biste bili malo uslužniji, možda bi u butik svratilo malo više ljudi."

"Ne budite tako arogantni!"

"Mislim da je to jedino što vi u butiku činite!" rekla sam i izašla van te tresnula vratima. Ubrzo sam se utopila u vrevi njujorških ulica, a onda uzdahnula i razbistrirla misli. Kad sam izdahnula, s usana mi se proširila para i lelujala par sekunda u zraku, a onda nestala.

Neka je. Stara čangrizava baba. 'Sve za vjenčanja'? Baš. Bolje 'Sve protiv vjenčanja'. Kako god.

Opet sam udahnula i čvršće uhvatila haljinu, te se zaputila prema idućem butiku do kojeg sam morala pješačiti tridesetak minuta. Snijeg ove godine doista jako napada. Živim u New Yorku već tri godine i znam svaki njegov kutak, no on kao da se pretvara u sasvim drugi grad pod sniježnim pokrivačem.

Prolazeći pokraj Central Parka, pogledom sam prelazila po prolaznicima. Iznad naših glava visjelo je mnoštvo božićnih ukrasa, imela, zvjezdica i svjećica.

Privukao me dječji smijeh s moje lijeve strane. Malena je djevojčica, obučena u ružičasto-bijeli kaputić, s mamom veselo promatrala velike zlatne kugle posute po ogromnom božićnom drvcu koje se uzdizalo po sredini trga. Osmjehnula sam se i zastala hodati, ne obazirući se što su me ljudi morali zaobilaziti. A bili su već vidno frustrirani. Božićna shopping groznica! Bolje da požurim.