VEĆ JE BILO SEDAM SATI navečer kad sam u daljini počela nadzirati svjetla okićenog butika. Ako oni ne uspiju spasiti moju, odnosno vjenčanicu buduće gospođe Patterson, onda zaista ne znam što ću.

Zadrhtala sam i čvršće zategnula svoj svijetlo-ružičasti kaput, a zatim se dala u trk. Uzdahnula sam s olakšanjem kad je butik zabljesnuo preko ceste, a onda me odjednom veliki nalet vjetra gurnuo prema naprijed.

"Ne!" vrisnula sam kad se moj plastični smotuljak s vjenčanicom otkoturao preko ceste.

🎄❄🎅⛄

Jagodicama prstiju sam lupkao po upravljačkoj konzoli, a s radija se lijeno izlijevala neka mutna, pozadinska glazba.

Tip za kuću mi se još nije javio. Premišljao sam se hoću li i dalje nastaviti voziti do njegove adrese ili da se bacim s Brooklyn bridgea. Mrzio sam činjenicu da ću sto posto kasniti doma za Božić, a i u Engleskoj i tako imam nedovršenog posla za obaviti. Kako sam počeo, ne vjerujem da ću stići kući za Božićni ručak za kojeg se moja majka svake godine toliko potrudi i zove toliko ljudi, a ja svake godine dođem u pola događaja. Ako imam sreće.

Vozio sam tupo naprijed gradskim središtem, a zatim naglo zakočio, ugledavši automobil ispred sebe. Vid mi se razbistrio kad sam malo zatresao glavom.

Odjednom sam stajao u koloni automobila koji su trubili kao ludi. Skupio sam obrve i smanjio glazbu, a onda razrogačio oči ugledavši djevojku koja kao luda trči preko ceste.

🎄❄🎅⛄

"Ne! Ups!" ciknula sam kad se automobil zaletio prema meni, a onda se u zadnji tren zaustavio i glasno zatrubio. S nekolicinom ostalih. Moja se haljina umeđuvremenu otkotrljala već do polovice ceste, a ja sam luđački jurnula za njom.

"Oprostite! Stanite!" vikala sam dok su moje potpetice lupkale, a automobili kočili i trubili kako sam trčala preko ceste.

"Jesi li ti normalna?!" netko se zaderao iz automobila, a slijedili su ga ostali urlici zaprepaštenih vozača. Potrčala sam i zgrabila haljinu u plastičnoj vreći i odahnula, a onda se začula škripa guma. Ogromna je cisterna jurnula prema meni s druge strane raskrižja, a po tome kako je elegantno klizila po cesti, zaključila sam da se zbog svoje težine i leda na cesti ne može zaustaviti.

"Majčice." šapnula sam kad su me zabljesnula zasljepljujuća svjetla gigantskog kamiona koji je, uz glasno trubljenje, klizio prema meni.

"Hej, ti! Pazi!"

Baš kad sam se uvjerila kako mi zrak nestaje iz pluća, osjetila sam grub udarac i tresnula na pod svom svojom težinom.

Zažmirila sam i izdahnula, ležeći na vlažnom i hladnom pločniku te stiščući haljinu na svojim prsima, a kad sam otvorila oči bila sam spremna ugledati krv i pokoju svoju iznutricu koja je otklizala preko zebre.

Otvorila sam prvo jedno oko, no nisam vidjela ništa od toga. Kad sam se uvjerila da je sve u redu, prožela me tolika sreća da sam raširila oči i zaprepašteno odahnula sa smješkom.

"Jesi li ti luda?!" zagrmio je glas pored mene, a ja sam se trgnula, "Mogla si poginuti! Koji ti je vrag bio da hvataš tu glupu kesu na najprometnijoj ulici New Yorka?! Što da se netko sudario?! Što da si poginula?!"

Do mene je na pločniku sjedio momak raskuštrane smeđe kose. Neujednačeno je disao i pogledavao naizmjenice mene i vreću koju sam rukama čvrsto stiskala na grudima.