"O, BOŽE. U REDU, IDEMO!" opet me je uhvatio rukom oko ramena i jurnuo prema smijeru odakle smo došli u ovu slijepu ulicu, "Brže! Trči brže!"

"Zar te ne zanima kako se ja zovem?" upitala sam ga trčeći kuda me povlačio, grcčevito držeći plastikom zamotanu haljinu u rukama.

"Ni najmanje. Hajde!" požurivao me, a moje su potpetice tapkale i kovrče poskakivale kako sam trčala za njim.

"Ja sam Vita! Vita Darling! Ne mogu vjerovati da si Harry Styles iz One Directiona!" govorila sam u trku, "Sjećam se kad me mama isprašila jer sam odvrnula tvoju glazbu-"

"U redu, u redu, odlično, samo trči!" rekao je i opet me povukao.

"Pitala sam se voliš li karamele? Imam ih dosta u svojem stanu, bi li htio ostati? Možda na kavu? Ili, ili, oh! Na vruću čokoladu?"

"Gdje stanuješ? Idemo, brzo!"

"Zašto me uopće pratiš do kuće?" odjednom sam zastala, a on je neprestano gledao iza mene da vidi jesu li se lopovi oporavili od glittera.

"Pa evo, danas te mogla skupiti cisterna i opljačati mafija. Nekako slijedim instinkt. Hajde sad!" rekao je, pa me opet povukao kroz jednu od ulica.

Nakon još par minuta trčanja, moj se apartman počeo nazirati u daljini.

"Ah! Eno ga! Napokon mogu oprati ovaj kaput i... pa, provjeriti kolika je modrica!" skoknula sam ispred njega i uputila se prema svojem apartmanu. Mislim da je koračao negdje iza mene, no nisam se obazirala. Tek sam se uvjerila da je tu kad sam začula njegove korake dok smo se uspinjali uz stubište do mojega stana. Istog trena kad sam ugledala vrata svojeg apartmančića, uz njih je stajao i gospodin Briggs.

''Oh! Večer, gospodine Briggs! Nije li danas predivna?'' osmjehnula sam se i docupkala do njega, a onda spustila pogled na list papira kojeg je držao u ruci.

''Za vas, gospođice Darling, bojim se na i neće biti...'' rekao je, a ja sam skupila obrve uz smješak.

''Ali, pa... napokon je počeo padati snijeg i još samo malo do Božića-''

''A vi još niste platili poslijednje četiri stanarine.'' rekao je, a ja sam zastala.

''O-oh, pa, obećavam da ću vam sve platiti čim skupim dovoljno novca, na poslu mi je uistinu strka i-''

''Shvaćate da sam to slušao već četiri mjeseca?''

''Znam, i jako, jako, jako mi je žao, gospodine Briggs, ali jednostavno...''

''Žao mi je, gospođice Darling, ali mislim da je ovo prevelika cifra za vas, a meni treba novac.'' rekao je, a ja sam se trznula i praktički ga počela moliti.

''Ma, sigurno nije toliko-''

''Četiri tisuće dolara.''

''Ajme.'' rekla sam zaprepašteno, a onda ga tužno pogledala.

''Dopustit ću vam da se spakirate, a onda bih želio vidjeti ključ na recepciji.'' rekao je, okrenuo se i otišao, a ja sam bespomoćno ostala gledati za njim.

''A-ali... halo? Hej!'' vikala sam, no nije se okrenuo, već je nestao iza ugla hodnika. Polako sam se okrenula prema Harryju koji je iza mene promatrao situaciju razrogačenim očima, a onda tužno slegnula ramenima.

''Oprosti, ništa od vruće čokolde večeras.''