Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

Novi prijatelji

Molim vas da ostavite neki komentar za opise. Želim da znam šta trebam da popravim kod opisa. Hvala unapred.❤

Sleteli smo na aerodrom pre sat vremena. Sad smo na putu za novu kuću koju je mama odkupila. "Stigli smo, mila." Rekla je. Izašla sam iz taksija i pogledala u kuću ispred sebe. Obična bela dvospratna kuća. Tako obična, a opet tako posebna.

Ušle smo unutra. Bilo je prelepo. Hodnik je odavavao neki osećaj sigurnosti da ste konačno pronašli pravi dom. Dnevna soba je bila u tonovima bež i sive boje. Kuhinja je bila najnormalnija kuhinja sa svim elementima.

"Inola idi gore i raspakuj se." Naredi mi majka, uzela sam svoj kofer iz hodnika i zaputila se u svoju novu sobu.

Na jednim od mnogobrojnih crnih vrata, bila je pločica sa uredno ugraviranim mojim imenom. Enola.

Ušla sam unutra i oduševila se. Cela soba je bila u zlatno-crnim tonovima. Na sredini velike sobe bio je bračni krevet, pored kog su se, sa obe strane, nalazila dva mala noćna stočića. Preko puta kreveta je bio radni sto sa crnom kožnom stolicom uz njega. Na podu se prostirao crni čupavi tepih sa po kojom belom linijom, na tepihu su se nalazila dva lazy baga. Desno su bila jedna vrata, a do njih još jedna. Ušla sam u prostoriju čija su mi vrata bila bliža.

Bio je to prostrano kupatilo, u crno- zlatno- belim tonovima. Elementi su bili beli, dok su pločice bile crne sa zlatnim linijama.

Izašla sam iz toaleta i ušla u vrata pored. Bio je to veoma prostran ormar. Bio je pun, ali je još ostalo mesta za stvari iz mog kofera. Otvorila sam kofer i krenula sa raspakivanjem.

Posle sat i pol sam, konačno, završila sa raspakivanjem. Izašla sam iz ormara i krenula ka dole. Iz dnevne sobe su dopirali neki glasovi. Tri ženska i dva muška glasa. Ušla sam unutra.

"Dobar dan." Pozdravila sam porodicu koju sam ugledala kako priča sa mojom majkom. Muškarac žena i njihova deca. Jedna mala devojčica i jedan dečko mojih godina. "Dobar dan, mila. Ja sam Eleonor, a ovo je moj muž Herb." Predstavila ih je žena. "Ovo je moja ćerka Elena, a ovo moj sin Metju."   Predstavio ih je Herb. "Zdravo, ja sam Inola." Predstavila sam se. Svi su imali plave oči i smedju kosu. Sela sam na fotelju i uključila se u razgovor.

"Pa, Beatris, odakle ti ideja za ovako divno ime?" Upita Eleonor moju majku. "To ime ima poseban značaj. Sa razlogom joj je dato." Reče moja majka.

"Sme li se znati značaj?" Upita Herb. "To morate nju pitati." Reče majka pokazujući na mene. "Naravno da sme." Rekoh, pa dodah, "čitano unazad ime se čita alone. Mama mi ga je dala po svojoj čuvenoj rečenici "sve možeš sama". Rekla sam.

"Pa to je predivno." Rekla je Eleonor. A onda je vreme stalo.

Moje oči su se susrele sa najlepšim očima ikada. Gledao me je tim plavim očima, koje su bile tako svetle, tako nežne.

"Inora." Dozvala me je majka. "Molim?" Upitah je. "Dozivam te već dva minuta, gde si odlutala?" Upitala me, ponovo sam ga pogledala. "Razmišljala sam o nečemu." Odgovorih joj sigurna u sebe. A zatim uzmem sok od pomorandže koji se nalazio na stoliću i popijem gutljaj.

"Eleonor te je pitala da li imaš dečka?" Reče mi majka, na što se ja zagrcnem. "Isuse jesi li dobro?" Upita me Eleonor. Potvrdno klimnem glavom i smirim disanje.

Gledam ja u njega, gleda on u mene. Odrično odgovorim Eleonor ne skidajući pogled sa njega. "Inora, idi sa Metjuem u svoju sobu, ili u sobu za igrice." Reče mi majka.

Ustanem kao i on, pa se zaputimo na sprat. Udjemo u sobu sa igricama, da imam takvu sobu. Igrice su moj život, doslovno.

"Pa šta hoćeš da igramo?" Upitam ga dok on prstima prelazi preko uredno složenih knjiga na polici.

Sem sobe za igrice ovo je i moja biblioteka. Čitanje me opušta. Imala sam ovakvu prostoriju i u staroj kući, zato sam insistirala da imam i ovde. Jacob me je naučio sve o igricama, a Justin o knjigama.

"Imaš nešto sa trkanjem?" Upita me, prvi put čujem njegov glas. Tako je grub, a opet tako nežan. "Imam, čekaj sad ću da izvadim." Rekla sam pa ustala sa lazy bag-a da uzmem korpicu sa trkačkim igricama. Vadila sam jedno po jedno i čitala mu"
"Dakle: Crash Team Racing Nitro-Fueled, Team Sonic Racing, Gran Turismo Sport, F1 2019, DiRT Rally 2.0, Projekt CARS 2, Asseto Corsa, Need for Speed :Payback, The Crew 2, Onrush, Trackmania Turbo.

Naravno imam i sve moguće Mario igrice, tu imaš par sa trkanjem." Rekla sam pa ustala da uzmem korpicu sa svim Mario igricama. One su mi omiljene.

"Moja ti je omiljena Mario Kart igrica?" Upita me. "Hmm.. ne znam, sve, ali mi se onako najviše izdvaja Mario Kart Deluxe 8." Rekoh. "Pa hajde onda to da igramo." Predloži. Klimnem potvrdno glavom i uputim mu jedan smešak, ustanem i namestim disk. Dodam mu džojstik i sednem do njega. "Ja sam Mario." Reče. "Ja sam uvek Princeza Dejzi." Rekla sam mu i uputila prekorni pogled.

Ona mi je omiljena, mislim žensko sam, a Princezu Pič ne volim samo jer je u roze haljini, mrzim roze boju.

"Ja ću da odaberem četvorotočkaša." Reče kad dodje red da se biraju vozila, odaberem motor.

Kliknem na dugme da možemo da igramo samo nas dvoje i započnem igru.

Odbrojavanje je počelo. 3, 2, 1.

Krenula sam na zvuk pištaljke koji je dolazio iz televizora. Dobro je što je izabrao Sub Coaster mapu. Nju znam napamet.

Vrlo brzo prodjem start, idemo dva puta što je iskreno laganica. Na malom ekrančiću dole vidim da se Metju slupao pa se samo podlo nasmešim.

"Fuck." Izustim sebi u bradu kada se okliznem na bananu koju je Metju postavio.

"Metju! Idemo kući!" Začula se Eleonor iz prizemlja. "Pa ništa ovo znači da ćemo morati da nastavimo. Sutra posle škole kod mene?" Upita me sa kavaljerskim smeškom na usnama. Potvrdno klimnem glavom i zaputimo se dole.

Metju i njegovi su otišli. Evo mene ležim na krevetu u svojoj sobi. Ovo je prvi put da se osećam da imam nekog pored sebe. Hvala Metju. Sa tom misli utonem u san...

Hej hej hej! Evo ga novi deo. Komentar?

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro