Godina je 2029...

Dok slatko spava i sanja u svojoj žutoj pidžami, Angela osjeti zaljubljeni pogled svog muža Mikea koji je doktor opće prakse u New Yorku već dugih 10 godina, ali ne želi se probuditi iz sna koji već sanja sedam godina...

Mike Angelu gleda svojim neodoljivim smeđim očima kojima joj se smiješi, a onda joj utisne lagani poljubac na lijevi obraz i poljubi joj već veliki trbuh u kojem ona nosi njihovu curicu, potom se polako na prstima digne iz kreveta i iskrade se iz spavaće sobe da ju ne probudi i ode u kupaonicu da se odjene i spremi kofer za put na koji ide...

No nakon nekoliko sekundi, Mikeov smeđi labrador Bear koji je već star pas, popeo se na krevet i Angelu pokušava probuditi svojim vlažnim jezikom koji ju nježno miluje po obrazu i, kao i uvijek, uporno laje...

Između sna i Bearova lajanja, Angela čuje glas svog muža Mikea koji je očito izašao iz kupaonice i svojim, za nju, zavodničkim američkim naglaskom svom Bearu opušteno rekao: Bearu, sto puta sam ti rekao, nemoj to raditi mojoj ženi, znaš da je alergična na tebe...

Bear je žalosno zatulio, ali Mike mu je rekao: Spravio sam ti hranu prije minutu, eno je u kuhinji... Bear je tada sretno mahnuo repom i otrčao je u kuhinju na svoj obrok...

A Mike već dobro zna da se njegova voljena Angela probudila zbog Bearovog jezika i da sada samo sa naočalama za spavanje na očima glumi da spava...

A već je stavio na krevet kremu protiv njene alergije na dlaku kućnih ljubimaca...

Mike se sada nagnuo nad krevet i šapujući rekao(kroz smiješak): Dobro jutro, ljubavi... Angela se samo osmijehnula, te je otvorila svoje još snene oči i pogledala u budilicu na kojoj je bilo 5 ujutro, a onda je ljutito pogledala Mikea koji je bio već odjeven u plavu uniformu koju je nosio za posao... No ljutnja ju je svaki put brzo prošla...

Mike(kroz smiješak): Jesi li dobro spavala, ljubavi?... Angela je bila još usnula, te je samo pokušavala reći: D..d...da...

Angela se protegla i jako zjevnula, te je skinula naočale za spavanje sa svojih očiju i ponovo pogledala predivnu spavaću sobu koja je zračila bijelinom...

Krevetno uzglavlje je imalo sliku njihove djece, a bračni krevet je bio mekan kao pamuk, ugradbeni ormar je bio velik kao kuća, veliki prozor nasuprot kreveta se blistao čištoćom i prve zrake sunca su ulazile kroz njega i objasjavale joj još usnulo lice...

Dok je Mike još uvijek bio nagnut nad njom i gledao u njene zelenkaste-smeđe oči, počela je govoriti na znakovnom jeziku: [Zar imaš hitan slučaj?]... Mike: Ne, nemam, ali idem na put... Angela: [Gdje?]... Mike je sada malo okljevao, ali je na kraju rekao: U Afriku gdje smo se i upoznali... Angela: [Ljubavi, imaš moju punu podršku, ali može li taj put malo odgoditi zbog moga poroda?]... Mike se nasmijao, te je rekao: Gospođo Varshavski, obećavam da ću se vratiti do dolaska naše četvrte bebe, zato i idem sada da se vratim do tada... Mike se odmaknuo od nje, ali je pažljivo gledao u nju...

Angela se nasmijala i rekla na znakovnom jeziku: [Ljubavi, a kada ideš?]... Mike: Pa avion leti u 8 sati, a sada idem u bolnicu srediti stvari koje trebam srediti prije leta...

Angela: [Imaš li vremena za doručak sa mnom i djecom?]... Mike: Pa za to se uvijek mora naći vremena... Angela mu se nasmiješila i rekla na znakovnom jeziku: [Hoćeš li ispratimo u zračnoj luci?]... Mike: Naravno da ćete me ispratiti, ti i naša djeca ste moja obitelj, neću Vas vidjeti 2 mjeseca...

Angela: [Zar se ne sramotiš pred kolegama zbog mene?]... Mike: Zašto bi se sramotio?, ti si moja pametna i prelijepa žena... Angela: [...koja je usput, u kolicima i ne govori]... Mike: Angela, ja ne vidim ni tvoja kolica, niti tvoj govorni hendikep jer ja vidim jednu predivnu i prelijepu suprugu u koju sam se zaljubio prije 6 godina i majku naše djece koja piše predivne romane... Angela se na to zarumenila i rekla mu na znakovnim jeziku: [Hvala ti na ovim riječima]...

Mike: Nema na čemu, ljubavi, volim te najviše na svijetu... Angela: [I ja tebe, gospodine Varshavski]... Mike se nasmijao od srca, te je pošao po kofer u ugradbenom ormaru...

U tom trenutku je bez kucanja u sobu ušla njihova najstarija kćer Marichuy koja ima već 6 godinu, a kada je ušla, naslonila se na dovratak, rekavši: Dobro jutro, mama, gdje je tata?... Angela: [U ormaru je, sprema stvari u kofer jer ide na put]...

Marichuy je sada počela plakati, te je mami Angeli rekla: Zar mora stalno negdje ići?... Angela: [Ali dušo, tata spašava živote gdje god da ode]... Marichuy(kroz suze): Znam, ali htjela bi tatu samo za nas...

Angela je vidjela da je Marichuy došla bosa u njihovu sobu, te joj je rekla na znakovnom jeziku: [Kćeri, idi obuti papuče]... Marichuy(kroz suze): Nije mi hladno, mama... Angela: [Obuci, rekla sam]...

Sada je Mike izašao iz ormara sa koferom u ruci, te je, gledavši u Angelu, rekao: Tko to meni plače?...

Angela: [To plače naša velika cura]...

Odloživši kofer na krevet, Mike je sada kleknuo na svoja koljena nasuprot Marichuy i rekao: Dušo moja, zašto plačeš?... Marichuy ga je sada čvrsto zagrlila i rekla(kroz suze): Ne želim da ideš nikuda... Mike: Ali dušice, tata spašava živote, idem samo na dva mjeseca u Afriku gdje smo se ja i mama upoznali... Marichuy(kroz suze): Mislim da me boli grlo, tata...

Mike se nasmijao jer su i Angela i on znali da nije bolesna, ona samo nije željela da on stalno ide nekamo jer se nije htjela razdvajati od njega, pa je izmišljala da je boli grlo, ali sada je ipak rekao: Da vidim ja to upaljeno grlo... Marichuy se odmakla od njega, otvorila usta i isplazila jezik, te je Mike jasno vidio čisto i zdravo grlo svoje djevojčice i rekao joj: Nema upale, ali dok me nema, imam ja za Vas svoje cure jedno iznenađenje, no jeste li ga zaslužile?...

Marichuy je odmah prestala plakati i počela uporno govoriti: Reci, reci, reci, reci, molim te, bit ćemo dobre... Mike: Netko će vam doći biti s Vama u gostinjskoj sobi... Marichuy je bila toliko uzbuđena da je sada prekrila usta rukama jer su se neprestano otvarala, a njene smeđe okice su zablistale, te je rekla: Reci, reci, reci, reci tko, tata?...

Mike: Neću ti reći tko, neka bude iznenađenje, vidjet ćeš kada me budete ispratili u zračnoj luci, ajde probudi braću, pa ćemo doručkovati jer moram ići prije puta u bolnicu srediti neke stvari... Mike ju je poljubio i Marichuy je otrčala buditi braću...

Mike je sada digao na noge i pošao po Angelina kolica, kada ih je dovezao blizu kreveta, rekao je: Vrijeme je za dizanje iz kreveta, mlada damo... Angela se tome slatko nasmijala, te je rekla na znakovnom jeziku: [Dobro, dobro, poslije ću se presvući u dnevnu odjeću, a mogu li ja znati tko nam to dolazi?]...

Mike je nježno podigao iz postelje, Angela se svaki put osjećala kao da lebdi u naručju svog supruga, a on je rekao: Hm... ne znam, htio bi da to bude iznenađenje i za tebe...

Za trenutak je Angela bila u svojim kolicama i rekla: [A daj mi neki trag, bilo kakav]... Mike: Dobro, evo dolazi tu snimiti još jedan film, a ja sam mu velikodušno ponudio svoj stan, ali sam mu rekao da mi Vas čuva kao oko u glavi...

Angela se lupila rukom po čelu i u sebi pomislila: A jest ti neki trag... Mike je sada poljubio u usta svoju voljenu ženu i rekao: Vozim te u kuhinju...

Dok je vozio invalidska kolica u kuhinju, Angela je svojim znakovnim jezikom i dalje navaljivala da joj kaže tko im dolazi, no iz Mikea nije mogla izvući ni riječi...

Kada su došli u kuhinju koja je bila prilagođenja i njoj, ali mogao se koristiti i sam Mike njom, vidjeli su da su već djeca tamo i sjede mirno na svojim mjestima za obrok... Mike je otišao u kuhinju, a Angela se sama dogurala do stola i uzela najmlađeg sina Rocca sebi u krilo koji je imao dvije godine...

Sva njihova djeca nalikovala na Mikea što je Angeli bilo jako drago, no bila je tužna što ova curica u njenom trbuhu neće nositi ime koje je ona smislila kada je imala 20 godina, već su morali izabrati drugo, također lijepo ime...

Oglasila se Marichuy i pitala ju: Mama, kakvo će ime nositi naša sekica?... Angela je počela odgovarati, ali u tom trenutku je stigao Mike sa pet porcija frutolina rekao: Evo doručka...

Sada je spustio svakom njegovu porciju frutolina, te prije nego što je sjeo, Angelu pogledao kao nikada do sada, očima punih ljubavi za nju...

Marichuy je ponovila pitanje: Molim Vas, odgovorite mi, kakvo će ime naša seka?... Angela: [Svojedobno smo se odlučili za ime „Inamorana", ali američke vlasti to ime ne odobravaju, pa smo bili primorani promijeniti ga u Noelia]... Marichuy: A što znači „Inamorana", ako ima neko značenje?... Angela: [Inamorana znači zaljubljena u starodalmatinskom dijalektu u mojoj domovini]... Marichuy se sada okrenula ocu i rekla: Tata, kada ćemo posjetiti maminu domovinu, Hrvatska, zar ne?... Mike: Da, Hrvatska je mamina domovina, pa ne znam, ali sigurno uskoro...

Dok su jeli frutolino, srednje dijete Toshe koji je imao nepunih 4 godine, sada je uporno sada htjelo neku priču, a Mike je samo opijeno gledao u Angelu i rekao: Toshe, evo ispričat ću ti kako smo se ja i mama upoznali i zaljubili...

Marichuy je zakolutala očima i samo rekla: Zar opet?...

Ali nju nitko nije slušao, samo je Mike sa takvim takvim žarom u glasu spontano pričati priču: Prije 7 godina, u srcu Afrike...