(Opet malo kasnim s nastavkom, ali eto. Evo jednog, ajmo reći, opustenijeg haha. Spremam i nešto u random knjizi i učim pa je teško sve uskladiti. Nadam se da još uvijek pratite Hellu? Anyways, hvala na svemu. Ostavite koji usputni ili na kraju neko mišljenje i naravno svoj glas. Volim vas xx)

"A ova?" pokažem na crvenu haljinu u samom kutu trgovine. Nisam tako luda za sestrinim zarukama kao što bih trebala biti pa mi čak i ova kupnja neke lijepe haljine teško pada.

"Isprobaj ju", Holden potraži moj broj te pruži ruku da prođem ispred njega u kabinu.

Uvalim mu svoju torbu i sunčane naočale da pripazi na te stvari dok se ja ne preodjenem. Budući da je ljeto, nemam previše odjeće na sebi pa se relativno brzo presvučem u usku crvenu haljinu. Peyton je odabrala najgore moguće vrijeme za zaruke jer sam jutros dobila mjesečnicu, a zaruke su za tri dana. Očito samo ja zadnja saznajem stvari i dok svi imaju spremnu odjeću, ja kupujem haljinu u zadnji čas.

Popravim naramenice i izravnam donji dio kako bi se sve posložilo na svoje mjesto, ali od nekog oduševljenja i ugode koji su se trebali javiti ni traga ni glasa. Jednostavno me se nije dojmila. Unatoč tome, ne bih se smjela previše dvoumiti oko tog odabira jer će inače potrajati, a nemam vremena ako želim pomoći Peyton oko spremanja svega iduća dva dana.

Ne znam je li problem bio što nisam baš previše voljela usko, ali nisam se vidjela u ovoj haljini. Iako se na vješalici činila šira, ovo nije bio moj stil, a kako li ću sada uopće tražiti savjet od Holdena? Što on zna o tome? Dugo sam vremena razmišljala da ovaj šoping obavim s Rebeccom ili Peyton, ali me duboko unutra zanimao ovaj ishod.

Bacam još jedan pogled na ogledalo prije no što otvorim vrata kako bi i Holden vidio što kupujemo. Ovo neće ići...

"Čovječe..." kaže i odmjeri me. "Izgledaš jako dobro."

Oči mi se susretnu s njegovima, no nekako me razočara oduševljenje koje ima prema ovoj haljini, a ja ne. "Sviđa ti se?"

"Della, žene mogu izgledati lijepo u bilo kojoj haljini ako tako odluče. Dakle, ako se tebi sviđa, a drugima ne, nije bitno. Trebaš biti sama sebi lijepa i osjećati se ugodno bez obzira na tuđa mišljenja", priđe bliže i podigne mi kosu pa me šarmantno okrene prema ogledalu. "Za mene si ionako uvijek lijepa."                       

Kimnem glavom osjećajući se malo olakšavajuće zbog njegovih utješnih riječi, ali se i dalje premišljam oko kupnje ove haljine dok skidam svileni crveni materijal jer ju nisam ovako zamišljala. Znam da nije previše bitno jer se ne slave moje zaruke, no nije mi niti svejedno kako ću izgledati pored Holdena.

Čvrsto odlučim da ću mu ipak reći da želim drugu haljinu pa provirim iza vrata od kabine pazeći da se ne prevagnem jer koso stojim samo u grudnjaku i gaćicama. Uvijek mi se stvara taj osjećaj nelagode, pogotovo kada se Becca sjeti ići u šoping taman kada ja imam one dane u mjesecu jer se moram više puta presvlačiti, a najradije bih ostala ležati doma i čitav dan jesti slatko. Zaključak je da je teško biti žena.

"Holden?"

"Hm?" odmah zadobijem njegov pogled nakon što ga zazovem. "Jesi li gotova?"

Odmahnem glavom. "Želim..."

"Isprobati neku drugu haljinu?" čita li on meni misli? "Bez brige, vidio sam da nisi oduševljena. Donijet ću ti nešto po svome izboru"

Ugodno mu se nasmijem kada nestane u nekoliko redova dalje tražeći mi novu kombinaciju. Nakon svega, ipak je on jedan od jedinih osoba koje me poznaju i razumiju bolje od mene same te jedva čekam vidjeti što će mi donijeti. Dečku prokleto crnih očiju nikada ne ponestaje lijepih komentara na račun moga izgleda, a svejedno uvijek ostane dosljedan svojoj iskrenosti u svim situacijama.

Ponekad bih stvarno trebala zastati na trenutak i zahvaliti Bogu na njemu jer se osoba poput Holdena teško nalazi. Nema svaka djevojka na svijetu tu privilegiju poznavati čovjeka koji izvlači najbolje iz nje, a ja sam ga pronašla slučajno, iako mislim da je to bilo više zbog sudbine koja nas je, uz Beccin nagovor, spojila toga dana u Rumbi. Suludo je uopće i razmišljati o toj lavini osjećaja koji su se pokrenuli zbog sitnice. Zbog kupnje haljine. No, uvijek je stvar u sitnicama.

Dva, tri kucaja trgnu me iz razmišljanja o beskrajnoj sreći u Holdenovom društvu te on odjednom uleti kroz vrata. "Hej!" razrogačim oči. "Š... što radiš ovdje?"

Slegne ramenima. "Je li grijeh pomoći curi da se presvuče?" podigne obrvu dok mi pruža hrpu bijelog lepršajućeg materijala u ruke.

Potvrdim zbog ogromne neugode koju osjećam. Da se radi o bilo kojoj drugoj situaciji drage bih mu volje dopustila da ostane unutra, ali ne dok imam svoje ženske probleme, a on definitivno nije žena, iako je dečko s kojime dijelim gotovo sve. "Sve dok se nalazimo van naše privatne sobe!" blago ga pogledam i nastavim. "O, hajde, čak i ja imam toliko kulture u sebi. Ionako nema mjesta, bježi van", krenem ga gurati, ali on se ne da.

Taman započnem neku novu rečenicu, a on mi ukrade jedan brzi poljubac i tako me ostavi bez teksta te se nastavi vani smijuljiti kao da nije ništa skrivio. "Čujem te, znaš?"

"Durilice", uzvrati mi, a na to nisam mogla ostati ravnodušna pa se iskreno nasmijem dok promatram laganu bijelu haljinu koju mi je donio. "Nemoj se ljutiti."

"Razmislit ću", odgovorim.

Nježno ulazim u predivan komad odjeće koji mi je donio. Bila je to jednostavna bijela haljina koja, za razliku od crvene, nije bila potpuno pripijena uz tijelo. Njezina dužina sezala je taman do iznad koljena, a imala je nekoliko slojeva tanjeg materijala. Budući da nije imala previše razrađen gornji dio, mogla sam staviti veliku ogrlicu ili naušnice.

"To je to", ponovo me prepadne po tisućiti put danas pa se ovoga puta obratim njemu. "Obožavam ju."

"Znači li to da imam dobar ukus?" naslađuje se. "Noge ti izgledaju zaista odlično."

Zahvalim na komplimentu i preokrenem temu. "Ne laskaj si previše", zagrlim ga. "Ali priznajem da je ovo pun pogodak."

* * *

"Znaš što trebaš", kaže mi dok šećemo prema restoranu.

"Znam", uzvratim dok ga hvatam pod ruku i okrenem prema sebi. "Možeš li doći sutra onda na večeru kod mene? To jest, kod nas. U dom Dawsonovih."

"Bila bi mi nevjerojatna čast", kaže nekako službeno i zadovoljno se nasmije.

Znala sam da će ga ovo usrećiti, ali ne mogu im još reći. Koliko god htjela, toliko je stvari protiv nas i zato sam ga jednostavno odlučila svojima predstaviti kao prijatelja.

Ujutro sam saznala od roditelja da su Peytonine zaruke za manje od tri dana. Vjerojatno su me isključili iz priprema i planiranja zbog moje nezainteresiranosti oko njezinog zaručnika i te cjelokupne situacije. Moja sestra zna da ću uvijek stati na njenu stranu bez obzira na sve, ali ova glupost koju radi... u njoj ju ne mogu podržati.

Naravno da to ne bi bili oni da me već nisu obećali obiteljskom prijatelju. Dakle, bili su mi sredili i pratioca. Brzo sam se sjetila reći kako imam kandidata za to, što je izazvalo njihovo čuđenje. Da bi stvar bila još bolja, rekla sam kako imam prijatelja s fakulteta kojega ću zamoliti da mi bude pratnja. To je bila jako loša ideja s obzirom na to da su moj fakultet pohađale samo djevojke, ali opet vjerodostojno dokazuje da oni čitavo moje školovanje nisu obraćali pozornost na mene.

Malo su se nećkali, ali na kraju ipak pristali pod uvjetom da ih upoznam s njime pa sam već jutros dogovorila sutrašnju večeru da znaju računati na to. Nisu zadovoljni ni sa Xavijevim i mojim prijateljstvom, a što bi tek bilo da im priznam kako smo Holden i ja zajedno? Našli bi mu sto i jednu manu jer priznaju samo onog muškarca kojega su oni odabrali za mene. Tako je i s Peyton, a ne želim završiti kao ona.

I tako će Holden sutra završiti kod nas na večeri, a ja moram nekako pripremiti teren. Pokušat ću skratiti nekako vrijeme i što prije ga otpratiti kući da ne bi došlo do nekih incidenata, pogotovo s mojom mamom i njezinim neugodnim pitanjima, no najmanje od svega mi treba da on shvati da sam mu i ovaj puta lagala u vezi govorenja istine mojim roditeljima.

Iako me ovo sve zbunjuje i  opterećuje, pokušavam ostati suzdržana. Navečer ću nazvati Beccu da ju obavijestim o svemu i čujem njezino mišljenje. Znam da ni ona više nije oduševljena što tajim tu vezu, ali isto tako na neki način shvaća jer poznaje moje roditelje otkako smo doselili u Washington. Nadam se da će i Holden jednom shvatiti da je ovo bilo za naše dobro kada napokon sve posložim i objavim roditeljima te vijesti. Tada ću svima reći istinu koju sam tajila. Samo čekam pravi trenutak.

Odjednom osjetim ogromnu potrebu da svojim usnicama dotaknem njegove pa to i učinim, bez ikakvog pitanja. Ne biramo uzalud najzabačenije lokacije grada za izlaske. "Opa", obliže usnice nakon što procesira situaciju. "Čemu ovo?"

"Zar treba neki povod da poljubim svog dečka?" nasmijem se na poznatu frazu od prije par dana. "Moram ti nešto reći", šapnem mu dok lagano ljubim područje ispod njegove vilice, a on nas oboje održava da ne padnemo.

Kratko zastenje no ipak odgovori. "Pucaj."

"Volim te." izgovorim te dvije teške riječi.

Zbuni se. "Je li to bio sarkazam?"

Nasmijem se lupivši ga u rame. "Nema ni s od sarkastičnosti u mom glasu, samo o kao ozbiljno."

Ostanem držati naslonjenu glavu ispod njegove brade kako slučajno ne bih spojila naše poglede. Moji obrazi uopće nisu trebali umjetno rumenilo nakon ovoga jer sam sigurna da sam bila crvena poput paprike. Nije neka velika stvar jer smo sada zajedno, ali te riječi ne upućuješ svakome, zar ne?