(Pratite novi razvoj situacije? Ako da, onda ostavite neki trag da ste bili ovdje i pročitali poglavlje :D stvarno bi mi puno značilo! Jedva čekam objaviti dalje da vidite što sam vam sve pripremila :3 uskoro stižemo do okruglog broja partova, ne bi li bilo kul ubaciti nešto dobro u priču povodom toga? Ništa previše, ali nešto što će totalno začiniti priču. Što bi to moglo biti? Slušam vas i volim najviše xx)

Pogleda me u nevjerici dok se prima za crveni obraz. "Čemu sad ovo?"

"Pa zaista ne znam..." pravim se da ne znam o čemu priča. Polako smirujem disanje jer, da sam se mogla pogledati u ogledalo, vjerojatno bih vidjela zmaja kojem vatra izlazi kroz nos i uši."Poletjela mi je ruka."

Svoje ogromne dlanove prebaci s lica na potiljak i duboko uzdahne. "Dobro", skrene pogled na mene. "Pretpostavljam da sam to i zaslužio."

Odbrusila sam mu mnogo jačim riječima, a on me ovoga puta pozorno slušao. Kao da je onaj šamar riješio barem polovicu nastalih problema. Da sam znala da će ga to barem malo opametiti ili ga natjerati da me sasluša, ošamarila bih ga prije tjedan dana. Ne osjećam se ponosno zbog svog postupka, ali mi je drago što je imalo učinka.

Nisam se ograničila samo na govor o tome kako je Lewis jedan dosadan kolega s posla kojemu ne treba prijetiti, već sam mu i lijepim riječima objasnila kako je "tip na kavi" zapravo moj najbolji prijatelj Xavi o kojem sam mu puno puta pričala. Da me Becca nije otkantala, ništa se ne bi dogodilo. Iznenadio se na ponuđene činjenice kao da prvi puta čuje za ta imena, što nije istina.  

"A što je s tobom?" upitam ga kada završim s podužim monologom. "Zašto si tako odreagirao? Poznaješ me, Holden. Znaš da ti nešto takvo nikada ne bih napravila..." ponovo se odmaknem do kreveta.

"Loš dan", slegne ramenima opravdavajući se. "Svi imamo dobrih i loših dana, samo se ja sa svojima očito ne znam dobro nositi. Stvari su se gomilale, a kada sam te vidio s tim dečkom... to je jednostavno bila kap koja je prelila čašu. Rebecca mi nije rekla da se radi o Xaviju, a ja njega ionako nikada nisam vidio uživo."

"Pričao si s... Beccom?" zbunim se. "Kako to?"

"Ona mi je rekla da se ideš naći s nekime i da bi se mogao..." odjednom nam sine. 

Sada se zapravo sve posložilo. Rebecca je organizirala onaj bliski susret kod kafića, a nikome nije rekla za to. Mislila sam da ne razumijem Holdena i njegove postupke, ali ovo nema smisla. Zašto nam je to napravila?

Za Boga miloga, to nije Becca koju poznajem. Zna da sam sretna s dečkom prokleto crnih očiju, zašto pokušava uništiti odnos koji gradimo već par mjeseci kada ionako zna koliko nam je teško zbog mojih roditelja?

Holden ponovo pobjesni i navuče tenisice. "Ustani", pruži mi ruku. "Idemo do te crvenokose izdajice da razjasnimo neke stvari koje joj očito nisu jasne." 

Jurnemo iz stana pozdravljajući gospođu Parks na izlazu i krenemo pješke po stepenicama, ponovo ne čekajući dizalo. Holden mi je otvorio vrata i prije no što sam uspjela razmisliti želim li se nakon ove svađe odvesti negdje s njime, ali znam da ovo moramo riješiti kako bi bili mirniji.

"Između ostaloga", ponovo započnem razgovor od maloprije dok oko sebe vežem sigurnosni pojas. "Nisam li ja baš zato ovdje? Mislim, da ti pomognem da izađeš na kraj s tim lošim danima?"

"Ja čak i ne znam što ti želiš", isfrustrirano položi ruku na volan i upali auto. "Ja sam ti rekao svoje stajalište u vezi tvojih roditelja. Treba mi i njihovo mišljenje, premda i ne odobre našu vezu."

Ukopam se još dublje u sjedalo kada me ošinu njegove oštre riječi. "Znaš, zapravo često mislim na tebe kada nismo zajedno. Ujutro, po noći... ti mi okupiraš misli u bilo koje doba dana!" izbjegavam njegov pogled i kažem sebi u bradu. "Uvijek si i bio ti, samo to u početku nisam prihvaćala."

Iznenadi se te se njegov izraz lica naglo smekša, no i dalje ne popušta ljutit stisak oko volana.

Po njegovom blagom pogledu zaključila sam da su moje riječi bile ono nešto što nam je trebalo da učvrstimo ovo što imamo. Jednom neotesanom vojniku nije trebalo dugo da se zaljubi u tvrdoglavu djevojku. Ono što nas je zapravo mučilo bile su neizgovorene riječi jer još uvijek nismo čitali jedan drugome misli.

Bili smo sami sebi najgori neprijatelji.

Dobijem još jedan dubok uzdah s njegove strane pa ponovo vrati prazan pogled na cestu. Kao da je nešto htio reći, ali se ipak predomislio. "Nećemo sada o tome, imamo pametnijih stvari za riješiti."

"Zaista te volim više od ičega na svijetu", odlučno nastavim razgovor. "Nakon tako kratkog vremena si mi prirastao srcu... Uvijek ću stati na tvoju stranu dok ti ne odlučiš drugačije, obećajem."

"Della, ne znam kako nisi shvatila da ovdje nema strana", pridruži mi se u raspravi. "Ovdje smo mi, a gotovo i ne postojimo zbog tvoje najbolje prijateljice. Iskreno, pribojavao sam se da ćeš me otkantati nakon svega, ali si me vraški iznenadila", kaže suludu stvar na što se ja odmah namrgodim.

"Ne mogu te samo tako prestati voljeti! Kako to možeš i pomisliti?" ponovo se krenem ljutiti. Taman gotovo sve izgladimo, ali on mora otvoriti novu raspravu.

"Znao sam da sam napravio veliko sranje, nemaš pojma koliko sam svjestan toga kada mi kažeš koliko ti je bilo teško", kaže ispod glasa i promijeni brzinu prije no što skrenemo u Rebeccino i Xavijevo naselje. "Ali kada sam već bio krenuo s tom željom da se malo odvojimo dok se smirim i shvatim što se događa, morao sam ju izgurati do kraja. Izgleda da je ta odluka dobro utjecala na oboje."

Donekle se složivši s njegovom izjavom, kimnem glavom pa odvežem pojas. Neću više grebati po istome dok ne izgladimo ovu situaciju s Beccom jer me zaista zanima što nam ima za reći nakon svega.

Približavamo se poznatom prilazu Beccine zgrade i ne čekamo dugo jer nas Xavi uvede sve do njihovih ulaznih vrata. Holden se napokon upoznao s mojim najboljim prijateljem i susret je prošao u redu. Na moje iznenađenje, Holden je bio ljubazan i ispričao mu se. Očito se vraća na staro...

Ali neugodna tišina između nas dvoje mi je ovoga puta parala uši. Nisam navikla šutjeti u društvu, naročito ne u njegovom. Cijela me ova situacija tišti i teško je nositi se s njome kada mi najbliže osobe nisu uz mene. Možda i jesu, ali ono najbitnije je da su jedan protiv drugoga!

"Hoćete ući un..." Becca nije uspjela ni završiti misao jer ju Holden odmah prekida.

"Znao sam da si svakakva, ali nisam imao pojma da si u stanju ovo napraviti", obrecne se i napravi korak bliže njoj. "Držao sam svoje mišljenje za sebe kako ne bih povrijedio Dellu, ali ti si jednostavno prešla svaku granicu normale!"

Duže nas je vrijeme promatrala kao da nije znala o čemu se radi. Kada je napokon odlučila progovoriti, naslonila se na vrata i zijevnula. "A što sam ja to napravila?"

"Zabavlja li te ovo?" skupio je svoje tamne obrve. "Što joj se praviš prijateljica, a to zapravo nisi?"

Rebecca stavi ruku na širom otvorena usta od šoka. Holden ju je očito ponovo šokirao svojim činjenicama koje je iznio na tako otvoren način. Osjećam da ovo nije u redu jer se ponovo drugi zauzimaju za mene, a rekla sam sama sebi da ću tome stati na kraj.

"Zanima me samo zašto", obratim joj se. "Zašto si namjestila Holdenu da vidi Xavija i mene na piću? Zašto si mu dozvolila da pomisli kako mu nisam vjerna?"

"Della", uzdahne. "Ja se ne slažem s time da vas dvoje budete zajedno pa sam htjela napraviti nešto da i vi to shvatite. Niste jedan za drugoga i cijeli svijet je protiv vas."

"Ako je čitav svijet protiv nas, mi ćemo biti protiv njega. Pomiri se s tim da smo zajedno. Ne veže nas samo krevet i ono što se događa u njemu", strogo joj kaže i uhvati me za ruku. "Pronađi si drugu zanimaciju u životu, a nas ostavi na miru."

"Ja samo ne želim da moja najbolja prijateljica ostane bez ljubavi svojega života, povrijeđena i sama", postavi ruke na svoje bujno poprsje. "Ti si vojnik i ne možeš joj pružiti siguran dom i zaštitu. Tko joj ne jamči da se jednoga dana nećeš vratiti kući s posla? Ovaj rat je nepredvidljiv i..."

"Rebecca!" viknem na nju. "Prestani pričati gluposti, nitko nije službeno potvrdio taj rat i Velika Britanija uopće nije uključena u to!"

"Mogu joj pružiti zaštitu", Holden mi se pridruži. "Mogu s njom osnovati dom i ponuditi joj dobar život. Zapamti da nema šanse da ćeš nam to upropastiti. Odustani od svojih ludih ideja jer ju ne namjeravam ostaviti..."

Unatoč tome što se rasprava između dvije, meni važne, osobe na svijetu upravo i dalje odvijala, ja sam trebala zraka. Odstupim od kućnog praga i krenem po stepenicama dolje. Odlučila sam pričekati Holdena ispred zgrade. Oboje su me povrijedili da vjerojatno i ne znaju koliko.

Moram prespavati ovu noć i dobro razmisliti što ću i kako ću dalje. Možda ipak prihvatim Peytoninu ponudu za razgovor od neki dan? Ne znam kako ću prijeći preko ovih stvari jer se previše toga izdogađalo u posljednjih tjedan dana.

To je stvar koja mi se ne sviđa kod odrastanja. Kao da naglo budemo gurnuti u svijet odraslih i moramo se naviknuti sami suočavati s problemima. Sve je bilo lakše dok smo bili klinci jer tada nismo znali za opterećenje i obaveze. Iako sam trebala odrasti prije nekoliko godina, još uvijek imam svojih dana kada se najradije zavučem u krevet i odtugujem svoje.

Upravo to ću danas učiniti.