(Nastavak je ispravljen i nadodala sam još parsto riječi koje su mi baš nedostajale da upotpune čitav ovaj dio pa pročitajte još jednom ako vam se da. Hvala što pratite i hvala na 18K pregleda. Idući nastavak je praktički napisan i ovaj puta neće kasniti u petak. Volim vas xx)

Shvatila sam da Becca zapravo i ne zna baš davati neke dobre savjete u vezi dečkiju. Iako ima dosta iskustva s time, nema ono koje ja želim i trebam.

Žalosno je što je prošla toliko veza, s dobrim i lošim dečkima, a još nije osjetila istinsku ljubav prema nekome. Koliko brzo prekida s njima, toliko brzo i nalazi nove, zaboravljajući na to kako je patila zbog nekog šupka prije. Ja sam još uvijek ovdje da ju utješim i udijelim savjete, ali sve je to uzalud jer je ona previše tvrdoglava da bi poslušala i koji put postupila drugačije.

Jučer smo se prvo pola sata samo smijale na temu Lewisa i njegovih provala. Bila je jednostavno prevelika slučajnost da se sretnemo u baš u toj slastičarnici jer ja uopće nisam znala da on stanuje u blizini.

Jako je neugodno kada moraš ostati u društvu nekoga tko ti se ne sviđa i pri tome se praviti da ti je zabavno s njime. Inače nisam neka neiskrena cura, alii mi je jednostavno glupo reći mu da je on razlog moje uštogljenosti. Ionako ću ga stalno viđati na poslu, a stvari će tek tada izmoći kontroli. Kako bih to samo objasnila roditeljima? Nema šanse.

Zašto bi im išta i morala objašnjavati? Uostalom, ništa ti neće biti neugodnije od one situacije s Holdenom kada te svjesno odbio poljubiti.

A ti uvijek moraš biti ovdje da mi nabiješ na nos moje pogreške?

Naravno, čemu inače služim?

Pa, da si prava savjest, upozorila bi me na neke stvari i ne bih se tako osramotila ispred dečka koji mi se sviđa, ali ne, ti uživaš u mom sramoćenju!

Iako me stvarno zanima misli li Holden ozbiljno s ovime što se događa između nas. Također me zanima kako bi reagirao da sazna kako se u slobodno vrijeme družim i s drugim muškarcima. Bi li bio ljubomoran ili bi samo odustao od mene? Bih li dobila ikakvu reakciju od njega?

Predlažem da ga ne iskušavaš jer bi ti moglo biti žao.

Je li te itko išta pitao? Sada si se našla pametovati...

Lagano navučem nježni, sivi ogrtač oko tijela i otključam kupaonicu kako bi dobila malo friškog zraka. I zimi i ljeti se tuširam kipućom vodom toliko dugo da mi čitava koža pocrveni zbog toga, ali se ne mogu odviknuti jer me previše opušta.

U noge nježno utrljam kokosovo mlijeko koje nevjerojatno dobro miriši. Uz cvjetni šampon, ovo mi je najdraža stvar koju koristim da održavanje kože mekom i mirišljavom. To je jedna od najupadljivijih stvari koje osjetim na nekome; kada zaista dobro miriši.

Da, Holden isto ima jako dobar miris. Muški je, ali ni malo sličan onim svakodnevnim mirisima koje susrećem u tatinoj tvrtki. Jedinstven je i imam osjećaj da bih mogla ostati u njegovom zagrljaju nekoliko stotina godina.

Stara moja, ti si skroz zatelebana u njega!

Ne, nego...

Trznem se na jezivu škripu prozora koji se sada već potpuno otvorio, a sa strane ugledam prokleto crne oči. Vratio se.

Razrogačim oči i brzo zavežem pojas oko ogrtača. "O moj Bože", šapnem. "Odakle ti ovdje?"

Prstom mi pokaže da ušutim pa to i učinim. Zatvori prozor te otrese prljavštinu sa crnih hlača koja mu se nakupila dok se penjao do moje sobe. Izgledao je ležerno, kao i uvijek, s ogromnom dozom privlačnosti koja ga je okruživala kao aureola. Zračio je dobrotom.

Sada se već lagano okrene i stavi ruke u džepove dok ja jače stisnem ruke na prsima. "Della", moje mu se ime otme s usnica, a ja se cijela oduzmem.

Način na koji on izgovara moje ime uvijek je poseban i nitko ne postiže ovakav efekt na mene. Kad god ga promotrim, vidim osobu s kojom bih voljela biti. Ne znam kako bih točno opisala taj osjećaj, ali zaista na neki način volim Holdena i što se više družimo, postajem ovisnija o njegovom prisustvu u mom životu jer mi je sve poremetio otkako je došao... ali na bolje!

Baca pogled u stranu i ne ostvarujemo kontakt očima kakav bi trebali. Zašto se skriva?

Zapravo mi nije baš najjasnije zašto je došao kada sam ga doslovno otjerala iz sobe neki dan... mislim da bih mu se možda trebala i ispričati zbog svog postupka. Znam da je on muško i da se oni obično ispričavaju, ali ne želim to iskorištavati i praviti se uzvišenom kada znam da nisam u pravu jer sam pogriješila.

Nadaj se da će on početi nešto pričati jer ovo postaje neugodno.

Vjeruj mi da je jedino što želim to da on prvi započne, premda jednom riječju...

"Jako mi je žao i nisam tako mislio", kaže mi. "Ne želim da se loše osjećaš zbog nekih mojih postupaka."

"Nisi ti pogriješio", odgovorim, ali mu ipak odlučim reći što mi je na srcu6. "Samo sam se osjetila posramljenom nakon one scene koju već par dana pokušavam izbrisati iz glave..." priđem mu za korak bliže. "I slažem se sa svime što si onda rekao o onome da ne trebamo brzati jer to nije jedino bitno... zapravo, to nije ništa naspram onoga što osjećam prema tebi."

Odmahne glavom i ja napokon dobijem priliku pogledati ga u te dvije duboke i tamne jame. Maleni osmijeh koji mi je poklonio značio je i previše, kao da je zaista oduševljen mojim odgovorom kojega očito nije očekivao. Nije valjda mislio da ću čitav život ostati uvrijeđena zbog toga?

Vadi savršeno isklesane ruke iz džepova i prilazi mi toliko blizu da su mu prsa već dodirivala moje ruke koje su se još uvijek nalazile ispod mojih grudi. Kratka nelagoda od njegove blizine mi prođe tijelom, ali se ubrzo opustim znajući da to nije neki stranac već dečko prokleto crnih očiju.

Tvoj?

Pa... nadam se uskoro moj.

"Nadam se da to još uvijek mogu ispraviti", šapne i pogrbi se spojivši naša čela. Nježno se osmjehne i pogleda u moje usnice. "Smijem li?"

U sekundi me naveo na razmišljanje hoću li istog trena pustiti svoj sivi ogrtač da padne s mene i prepustiti se njegovom glasu koji je poput zvijezde vodilje ili ću ga odbiti jer imam osjećaj da to radi iz obaveze.

Ne bih htjela da naš odnos bude nategnut i da ovo sada radi jer osjeća da mora zbog svih okolnosti. Treba mi samo neki maleni dokaz da i on to duboko u sebi želi pa sam u potpunosti spremna spojiti svoje usnice s njegovima jer mi ta zamisao već danima ne izlazi iz glave...

"Ne želim da ovo bude na silu", kažem mu uz teško disanje od rijetkog zraka između nas dvoje. "Htjela bih da je taj osjećaj obostran i da uživamo u tome."

"Della", ponovo me zazove. "Nisam mislio da ću ti ikada ovo reći, ali mislim da je bilo dosta tvog pričanja i filozofiranja te prepiranja oko isprike", obliže usnice. "Neću te više pitati za dopuštenje."

"Molim?" istog trena ostanem zatečena njegovom osobnom odlukom, ali ne prođe niti sekunda nakon toga, a ja ipak osjetim toplinu koja mi se počne pružati čitavim licem.

S namjerom da se oboje uživimo u ovo prođe jezikom po mojim usnama i tako natjera moje tijelo da zadrhti. Upravo se ljubim s dečkom prokleto crnih očiju i ne namjeravam prestati jer bih, u svakom slučaju, mogla ovako provesti čitav život i ne bih se bunila.

Gotovo sam i pokleknula pred njime, ali Holdenove brze ruke pronađu put do mojih te naše isprepletene prste položi na moje obraze odvajajući se od mene kako bi uhvatio dah. "U zadnjih si mi par mjeseci postala sve, Della. Sunce, mjesec... ma sve moje zvijezde."

Srce mi zatitra te se ugrizem za usnicu jer me svaka njegova gesta rastopi. Način na koji Holden bira riječi koje mi upućuje je impresivan i uvijek me očara, kao da je u prošlom životu bio neki poznati pjesnik ljubavne lirike. Mislim, tko zna bavi li se zaista time i u ovome životu? Bit će velika privilegija ako mi dozvoli da saznam što više o njemu...

Mislim da padam na njega i ne znam kako ću se iz ovoga izvuči.