Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

Chapter 14

I protekla četiri mjeseca su prošla u redu.

Becca i ja smo uspješno završile fakultet. Osim Peyton i nje same, konstantno sam dobivala veliku podršku od Holdena koji me bodrio da te zadnje mjesece ne zabrljam. Dobile smo svoje diplome i imale zajedničku proslavu u mojoj kući. Večera i nije bila nešto posebno budući da je većina gostiju bila starija od četrdeset godina tj. mamini i tatini prijatelji.

Nakon toga smo sa Xavijem otišle do noćnog kluba. Malo sam popila, ali mi je dečko prokleto crnih očiju s druge strane ekrana savjetovao da se ne opustim previše i pazim kako idem kući. Iako sam i sama znala da sam odgovorna za njih dvoje, bilo mi je drago čuti kako brine za mene unatoč udaljenosti.

Zapravo se čak sjećam kako je to izgledalo kada smo po prvi puta zajedno izlazili. Prošlo je tri mjeseca otkako je počela godina na fakultetu, a mene mama nije dobrovoljno puštala van jer jr smatrala da su klubovi također jedno od mjesta na kojima se okuplja zadnji ološ.

Najviše sam patila zbog toga što sam tada bila punoljetna, a nisam mogla niti najosnovnije stvari bez njezina pristanka kako se obiteljski odnosi ne bi narušili i kako ja ne bih mogla uništiti tu savršenu obitelj Dawson o kojoj svi pričaju samo najbolje stvari.

Možeš si misliti.

I ja kažem...

Nekako smo ju uspjele nagovoriti da me pusti kod njih kako bismo učile, a u stvari smo planirali nešto sasvim drugačije. Becca mi je pomogla sa spremanjem, posebice šminkanjem i frizurom, ali sam odlučno odbila njenu odjeću jer joj je prijedlog bio uistinu prevulgaran za mene, koliko god ja voljela izazove.

Tada sam prvi puta vidjela čari izlaska van u kasne sate, ali nisam bila previše oduševljena. Također sam vidjela i kako se Rebecca de Rousse prvi puta opija preda mnom zbog dečka koji ju je ostavio. Doslovce se sjećam i kako se zvao. Leo. Leo Willkins.

Primijetila sam njezin problem nošenja s tugom koji nije znala kontrolirati. Xavi ju je odgovarao od gluposti kao i danas. A ja? Ja sam se našla u situaciji u kojoj sam joj držala kosu dok je povraćala u najprljavijem toaletu u kojem sam ikada imala priliku biti. Definitivno scena koja će ostati zapamćena pod imenom nećemo-to-ponoviti.

Između ostaloga, Peyton se službeno zaručila. Elliot je službeno tražio njenu ruku na zajedničkoj večeri, a roditelji su, naravno, pristali na brak. Razmijenili su zaručničko prstenje i sada čekamo ostale informacije o svadbi. On se skroz uvukao mome tati u guzicu. Mislim, lijepo je od njega što ih je pitao za dopuštenje, ali svi su znali što naši roditelji misle o tome.

Užasno mi je žao vidjeti da Peyton izgleda sretno, a osjećam da nije tako i sve dok se ne uvjerim da je uistinu zadovoljna svojom odlukom, neću biti mirna. Preko glave su mi mamine kritike i neću više dozvoliti da gaze po meni samo zato da bi se uzdizali.

"Slažem se", Becca mi odgovori. "Definitivno nije u redu to što kontroliraju tvoj život, točnije svaki tvoj korak."

Zagrabim malo kikirikija i strpam u usta. "Trebamo skupiti još malo novaca i imat ćemo dovoljno za stan."

"A onda daješ otkaz pa se dalje same snalazimo!" uzima čašu šampanjca te ju diže u zrak. "Živjela naša budućnost!"

Pridružim joj se. "Da bude onako kakvom smo ju zamišljale..."

U taj tren obje ispijemo po gutljaj kao vrsne alkoholičarke, a zatim se nastavimo smijati. Nastavim naš razgovor s pričom o Holdenovom i mom odnosu.

Doslovce se dopisujemo već četiri i pol mjeseca. Otkako je otišao u veljači nije dolazio nazad u Washington pa čitavo vrijeme pričamo preko poruka iz kojih sam mogla saznati svašta o njemu.

Jako je pristojan. Unatoč tome što je cijela situacija dosta klišejasta te smo se vidjeli svega par puta u životu i to prije par mjeseci, volim pričati s njime. Opušta me. Izvlači moje osjećaje u vezi svega na površinu. Kada god bih imala loš dan, on je bio u stanju to primijetiti preko jedne poruke.

Jednom me i nazvao. Kažu da ljudi prvo zaborave osobin glas kada je nema neko vrijeme, ali ja ne vjerujem u to jer sam ga se točno sjećala. Taj teški britanski glas odzvanjao mi je u ušima svaki puta kada bih pročitala njegovu poruku, kao da ga znam stoljećima. Čim je progovorio poželjela sam da je u mome gradu kako bismo se vidjeli jer mi nedostaje osoba poput njega.

Beskrajno me podržava u svemu što radim i često savjetuje. Kao što bi mama trebala, on mi govori što je loše, a što ne.

"Hej, a što je sa mnom?" Rebecca uvrijeđeno upita.

Namignem joj kako bi se opustila. "Ti si tu, ti se ne računaš."

Svaki dan sam bila sigurna da će mi barem netko zaželjeti dobro jutro i laku noć. Bilo mi je drago čuti da nekoga zaista zanima kako mi je prošao dan. Zapravo mi je bilo divno osjećati se posebno zbog te jedne osobe koju uveseljava pričanje sa mnom, a Holdena sam činila sretnim. Barem je tako rekao.

Prerano je da bih govorila o zaljubljenosti, ali sigurna sam da osjećam nešto prema njemu. Kada bih ga mogla i na trenutak vidjeti, saznala bih što se događa sa mnom. Samo jedan pogled u njegove prokleto crne oči ili najmanji dodir koji možemo uspostaviti.. znala bih.

"Dakle, on dolazi za dva dana?"

Kimajući glavom, potvrdim pazeći da moji obrazi ne izgore od sreće jer shvatim da ću ga u četvrtak zapravo vidjeti. Ovoga puta dolazi na dulje zbog dopusta i imat ću ga priliku još bolje upoznati ako će i on to željeti.

Prvo bih ga pitala misli li on ozbiljno. Becca kaže da kada nam dečki ništa ne govore, nije na odmet da cure naprave taj prvi korak. Mislim, vjerojatno će biti užasno neugodno, ali ja moram znati na čemu smo jer je najmanje što želim zadržati ga blizu sebe barem kao prijatelja.

"A što bi napravila da se on upravo sada nalazi u istoj prostoriji kao i ti?"

"Iskreno?" upitam ju. "Nemam pojma. Vjerojatno bih bila uzbuđena, ali ne bih znala kako reagirati."

Odjednom osjetim tople ruke koje odmah zaklone moj pogled na Beccu u Rumbi. Automatski se uplašim i brzo stegnem osobin ruke. Čvrsto ih drži na mojim očima, a nosnice mi preplavi poznati muški miris. Nije valjda?

Teški britanski naglasak potvrdi moje pitanje. "Pogodi tko je!"

Srce mi zadrhti. "Holden?"

Kada se ruke maknu, priviknem se na svjetlost i ponovo ugledam Beccino lice. Još uvijek ne vjerujući da je on stvarno ovdje, okrenem se za sto i osamdeset stupnjeva. Stajao je iza mog stolca u svojoj ležernoj odjeći. Kosa mu je narasla. Čovječe, prošlo je samo pet mjeseci otkako smo se vidjeli.

Istog trenutka, kada se osvijestim i shvatim da se trebam vratiti u sadašnjost gdje Holden stoji ispred mene, ustanem te se ubrzo nađem u njegovom čvrstom zagrljaju.

"Ne mogu vjerovati da si upravo ovdje", šokirano mu šapnem.

"Ni ja", odgovori prelazeći rukama po mojim leđima kako bi me ugrijao. "Dođi."

Polako me odvoji od sebe i sjednemo za stol. Crvenilo se počinje širiti mojim licem kada shvatim da već pet minuta ne prestajem buljiti u njega, ali ne može mi zamjeriti budući da se stvarno dugo nismo vidjeli, a znači mi toliko puno.

Prstom mu dotaknem ruku koja me do prije par trenutaka tako čvrsto držala kako bih se uvjerila da je on stvarno ovdje, a ne Bogu iza nogu u Engleskoj.

Postaješ ona čudakinja koja je opsjednuta nekim dečkom.

Nije u tome stvar nego mi je uistinu nedostajao. Kada smo se jučer čuli rekao je da dolazi u četvrtak navečer, a zapravo je došao dva dana ranije. Osjećaj je bolji no što sam mogla i sanjati, kao da sam dobila ogromnu svotu novca na lutriji!

"Della, i drugi ljudi su tu u prostoriji, doživi me", trgnem se na Beccin glas. "Jesi li zadovoljna iznenađenjem?"

"Jesam li?" podignem obrve. "Kakvo je to pitanje?" Svi troje se nasmijemo pa nastavim. "Ne razumijem kako to da si danas ovdje. Jesi li ti znala za to?"

Umišljeno zabaci crveni pramen kose. "Naravno da jesam, kako bi nas inače našao?"

Holden zijevne pa se oglasi. "Pa nije teško za pogoditi gdje provodite popodneva."

"Vi ste najbolje društvo koje itko može poželjeti!" ponosno kažem.

Ostatak popodneva zbilja namjeravam uživati s njima na čaju u najomiljenijem kafiću na svijetu. Tako izgleda moje savršeno popodne. Točno tako...

(Guess who's back? Jedva sam čekala da se vrati jer sam praktički prošla cijeli "dosadan" dio i sada kreće akcijaaaaaaaa! Usput, žao mi je na greškama, ali zbilja nemam snage sada to ispravljati. Pripremite se na svakakve situacije; one neugodne gdje se Della sramoti, emotivne, zbunjujuće, iritantne i.. zabrinjavajuće haha. Sada smo razriješili tu situaciju i idemo dalje. Pretpostavljate li što će se događati ili? Ostavite vote/komentar. Volim vas xx)

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro