Polako analiziram događaj od prije par minuta, još uvijek nesvjesna što se zapravo dogodilo. Becca me prokleto optužila da sam ista kao i Tyler te da smo ju prevarili. Kako je to mogla i pomisliti?

Naježim se kada osjetim hladan povjetarac koji je udarao u moje tijelo. Nisam se dobro obukla jer sam mislila da će Becca odmah ući u kuću, a na kraju sam se zadržala dobar dio vremena samo probavljajući novonastali problem nakon što su njih dvoje otišli.

Što ću sada? Da ju nazovem kako bih joj sve objasnila?

Ne, mislim da je bolje da ju pustimo da se malo ohladi.

Hm... možda si u pravu, ali inače ju uvijek ja tješim nakon nekog teškog prekida, a sada je ostala sama jer se ljuti na mene poput nekakve tinejdžerice iako nismo ni daleko od toga.

"Della", mama mi priđe i protrlja ramena kako bi me ugrijala. "Što se to dogodilo vani?"

"Ni sama ne znam..." snuždim se i okrenem mami leđa jer sada zbilja nemam volje objašnjavati zašto sam napravila scenu ispred kuće.

"Ne možeš mi samo to odgovoriti, mlada damo", postavi se na svoj tipičan način. "Arthur, reci joj!"

"Dellice", tata me zaustavi. "Znaš da živimo u susjedstvu u kakvome živimo. Morate li ti i Becca raditi nered? Zašto je uopće vikala na tebe?"

"Tata, umorna sam. Sutra radim", ignoriram njegovo predavanje koje bi na kraju opet završilo na raspravi o tome kako smo mi kulturniji od Rebecce koja je za njih neodgojena vještica. "Laku noć."

Ostavim mu poljubac na obrazu i vratim pogled na ogroman buket s dvanaest crvenih ruža koje još uvijek držim u rukama pa odlučim otići u kuhinju po vazu u koju potom ulijem vode. Ukrasni papir bacim u smeće, a ostatak ponesem sa sobom na kat.

Stvarno ne mogu vjerovati da me optužila za tako strašnu stvar. Nisam nikoga ubila, a ponajmanje joj otela dečka kojeg ne mogu ni smisliti. Kako joj uopće padaju takve budalaštine na pamet?

Otvorim bocu vode te ju nagnem kako bih navlažila grlo. Od silne borbe sa željom da svašta izgovorim tamo vani, zaboravila sam uopće kako pričati koliko su me ostavili zatečenu. Zašto uopće mene miješaju u svoje ljubavne probleme? Ovo stvarno nije u redu...

Isplanirale smo cijelu večer zajedno, da se dobro ispričamo i da ju pitam što ne valja, a sada je nema. Također sam joj htjela spomenuti novu bitnu činjenicu u svom životu kao što je posao i interesiranje za jednog, meni posebnog, dečka, ali ona mora biti posebna.

Kada sam već kod njega, na kratko potražim mobitel da provjerim ima li novih poruka u nadi da će me dočekati ona čiju želim.

Holden:
Jesi li dobila moj mali znak pažnje?

D.D.:
Poslao si mi nešto?

Holden:
Da. Tyler ti je trebao dostaviti ruže s jednom kratkom porukom. Jesu li ti se svidjele ruže?

On je imao prste u tome?

Brzo pomaknem pogled na svoj stol gdje stvarno pronađem papirić, zakopan među silnim cvijećem.

Uživaj u mirisu, znam da ga voliš ;)

Ako stavim sa strane činjenicu da sam se upravo po petstoti put rastopila zbog Holdena, Tyler je sve ono izlažirao samo kako bi prekinuo s Beccom?

Znala sam, jednostavno sam znala da je taj dečko užasno proračunat i jako sebičan. A Becca? Ona je zasigurno spavala s njim, zato je i rekao da je dobio što je htio.

Rebecca de Rousse, gdje ti je bila pamet?

Gdje joj je bila pamet prethodnih stotinu puta?

Ne pretjeruj, nije se to dogodilo baš sto puta, ali nebrojeno je. Možda i zna da ja nisam kriva, no ne želi priznati jer bih tada ja ispala u pravu sa svojom teorijom o njezinom lošem ljubavnom izboru?

Ja baš mislim da ona puca po šavovima u glavi i ne zna što se događa. Postaje svjesna da ne može više ovako živjeti. Možda se napokon opameti?

Bilo bi i vrijeme...

D.D.:
Prije par minuta se dogodio ogroman incident ispred kuće i opet sam ostala posvađana s Beccom...

Holden:
To i nije neka novost ;)

Na ovu poruku rukom prekrijem usta kako bih zaustavila svoj pomahnitali smiješak koji mi se krenuo širiti licem na njegov diskretan i duhovit odgovor. Što je najgore, iskren je i nije ništa krivo rekao. Beccine i moje svađe zaista jesu postale previše učestale...

Dečko prokleto crnih očiju mi je izmamio osmijeh preko obične poruke.

Holden:
No, no. Šalio sam se. Jesi li još uvijek ovdje?

Ruka mi se automatski zatrese, a srce naglo zatitra na pomisao da on i dalje nastavlja priču sa mnom. Podsjeti me, kako sam ja naletjela na ovog čovjeka?

Da te Becca nije natjerala da uđeš s njom u Rumbu, ni ne bi naletjela na njega.

Oh, k vragu. U pravu si!

Ona je na prvom mjestu zaslužna za to što smo mi uopće održali kontakt. Iako, moram priznati da imam osjećaj kako bi Holden pronašao neki način da nastavimo pričati jer mi se po svemu čini kako je zbilja ustrajan u tome. I ja želim biti ustrajna... i ja želim pričati!

D.D.:
Ovdje sam. Trebam ti dosta toga ispričati...

Ovoga je puta mobitelu trebalo par minuta da ponovo zavibrira jer je očito bio negdje na kratko otišao pa odmah otvorim poruku, željna priče s nekim tko me razumije.

* * *

Popijem tabletu protiv bolova prije no što legnem u krevet i uzmem mobitel. Upravo prepričavam Holdenu svaki događaj koji sam proživjela zadnjih dana.

Rebecca me već danima ignorira, računajući na to da je zapravo prošlo gotovo dva tjedna. Prvi dio dana provedem na poslu, a drugi dio, kada ju dobivam priliku vidjeti, provedemo odvojeno jer je ona počela tražiti mjesta što dalje od mene. Nikada je ne mogu uhvatiti na samo kako bismo popričale o stvarima za koje ja uopće nisam kriva.

Jednom sam ju uspjela uhvatiti u ženskom zahodu, no se nismo dugo zadržale. Pokušala sam razgovarati s njom i ispričati se za stvar koju, usput, nisam napravila, ali me nije htjela ni saslušati. Ono što sam dobila od nje bilo je poklapanje uši, bahato preokretanje očima i pokoja psovka, a sve bih dala da se pomirimo i počnemo pričati... makar ja bila ta koja će popustiti.

Ni odlasci u Rumbu više i nisu onako zabavni bez nje i njenih šala. Trebale smo zajedno učiti ovaj tjedan, ali mi se nije javljala na mobitel pa sam bila primorana sama otići tamo sama jer mi se nije dalo ići kući.

Naručila sam uobičajeni čaj od borovnice kod gospodina Pietersona te pričekala par minuta njenu pojavu. I došla je, ali ne sama. Bila je u novom društvu i sjedila za drugim stolom. Tu i tamo bi uspostavile kontakt očima, ali jedina reakcija koju sam dobila od nje bilo je umišljeno zamahivanje kosom i nastavljanje priče s ostalima.

Iako se sada ponaša ovako nezrelo i glupo, ne smijem dozvoliti da to bude kraj jer mi naše prijateljstvo puno znači u životu. Od početka se znalo da ću ja biti ta koja će trpjeti za nas i znam da to ne bi trebalo tako biti jer smo obje ovdje, ali spremna sam žrtvovati se još ovaj put.

Danas mi je Charlie radio društvo i rekao da se ne brinem jer će se Becca, na kraju priče, vratiti na pravi put. Zapravo mi je predložio jednu jako dobru ideju koju mislim iskoristiti.

Imam plan.

(Što mislite, koji plan Della ima? Polako se približavamo 'onom' partu i ne mogu dočekati da nam se dečko prokleto crnih očiju vrati😍 Također ne mogu vjerovati da sam upravo objavila 11. part ove priče i da već ima preko 7.5K pregleda! Hvala vam na svemu, vi ste čitatelji kakve svatko može poželjeti❤)