KRAJ
Jana POV:
*«time skip, 5 godine kasnije»
Vetric, vetar, vetar...
Kamen, kamencic, stena...
Mali, veliki, ogroman...
Beba, decak, deckic...
Decko, covek, muž...
Beba, devojcica, devojcurak...
Devojka, covek, žena...
Toliko etapa u zivotu treba proci, boriti se za sebe i doci do ovoga....
Od simpatije, pa muvanja, zatim veza, pa prava ljubav, pa svadja, razdvajanje, spajanje, suze, sreca, ljubav iznova i iznova, brak, porodica......
Nisam neke od ovih tapa prezivela, ali..
Znam koje jesam, i ponosna sam na svaku...
Imam jake korene, na koje sam ponosna, imam osmisljen i ozbiljan zivot, sa puno uspona i padova, i na sve to sam ponosna....
A najvise na moju porodicu....
Kad se samo setim tog dana.....to glasnog i jasnog "POSTACU OTAC!!!!!"...
Srce mi zaigra svaki put i nasmejem se od uha do uha....
Kad se setim te prve kontrole, prvog pregleda....
Kad smo gledali ultra zvuk i drzali se snazno za ruke, smejali se od srece...gledali nase malo dete, koje je bilo sicusno....
A onda sve vece i vece....toliko da je mama stalno sedela kod kuce.....
A tata...tata ljubio stomak i cekao bebu...
Kojoj nismo zeli da znamo pol....
Samo je na dan rodjenja bebe Yoongi jurno usao u nasu punu kucu i viknuo...
"Decak je!"....
Tu srecu, veselje i suze radosnice....nikad necu zaboraviti....
Malu glavicu deteta bele kože i zlatne kosice....
Najsrecniji momenat u mom zivotu....
Na taj dan se rodio naš sin Alex...
Mamin i tatin mali veseljak.....
Danas je napunio 4 godinice, postao je veliki decak!..
A ja se trenutno nalazim na plaži, gledam zalazak narandzastog sunca i drzim svoj novi veliki stomak...bar drzim ruke na njemu xD..
U velikoj crnoj trudnickoj haljini do poba, sa tankim belim dzemperom ogrnuta, japankama i sa osmehom na licu sam posmatraka moje decake...*
Alex- tata, ja sam brzi od tebeee!!! Hahahahah
Yg- ma sad cu te pojesti, dodji ovamo!!! *jurili su se i smejali, a ja ih sa osmehom na licu posmatrala....
Nisam u stanju da se jurim, iako sam i dalje brza....
I dalje broj 1 u rukometu....
Ali na pauzi....
Jer moram Alex-u za mesec dana da dam poklon! Kasnim, znam, ali nisam ja kriva! Do tate je!
Uskoro je Yoongi uhvatio naseg malog decaka i smejuci se sa njim dosao do mene...*
Alex- mama mama, hoce se seka igrati sa mnom fudbala?..*nasmejano smo se pogledali Yoongi i ja...
Stavio je mali Alex ruke na moj stomak i osetio kako njegova sestra sutira mamin stomak, kao fudbaler*
Alex- da je naucim, kako se suta lopta! I da zajedno upoznamo Ronalda!
Yg&Ja- hahahahahahahaha
*cucnuo je Yoongi do njega*
Yg- cuvaces i voleti svoju seku?
Alex- da!
Yg- hehe
Alex- vidi, eno ga Changsun....Chaaan!!! *krenuo je da trci ka Changsunu...
Changsun je Lisin i JungKookov decak....
On je mladji od Alexa, veoma malo, ali se slazu kao braca...
Zato Alex zeli seku!
Lisa i Kookie su nam mahnuli i mi smo njima....
Pozabavili su se sa malcima, a Yoongi je mazio moj stomak....
Nasmesila sam se i tada je stavio on ruke na moj stomak....pa i ja preko njegovih*
Yg- okrece se okrece, tatina mala devojcica...*nasmesila sam se i spustio je glavu...
Poljubio moj veliki stomak, a ja pomilovala njegovu, i dalje, sivu kosu...
Iako je imao po koju pravu sivu dlaku, jednu ili dve bore na čelu, i dalje je bio najlepsa osoba na ovom svetu....
Kada je odvojio usne od mog stomaka, pogledali smo se...
Pomazila sam njegov mekani obraz..i dalje mekan kao svila*
Ja- lep si kao bog...
Yg- hah, kako da ne, imam 31, mator sam
Ja- daj breee...*i tako smo krenuli da se smejemo...
Opet se pogledali*
Ja- srecna sam, vesela, bila neprivlacna...
I tada si me samo ti primetio....
Bila sam nekad neprimecena...
A sad primecena, broj 1 u rukometu....
Svi me primecuju....
Ali ti jedini znas moju pravu stranu, pravu mene.......
Ti si me prvi primetio...hvala ti na tome Yoongi....
*širok osmeh mu se ozario na licu i poljubio je moj obraz*
Yg- ti si moje sve......moj mesec, sunce...
Majka naseg deteta...najponosniji sam na svetu......
Ja- da......
*zagrlio me je od nazad...
Poljubio moj vrat i stavio ruke opet na moj stomak...a tako i ja na njegove...*
Ja- uz pomoć tebe, otkrila sam pravu sebe.....uz pomoć mog Dark boy-a.....
KRAJ~~
Ne verujem...zavrsila sam, konacno, moju prvu pricu...
Konacno istrajala do kraja u necemu i uspela....
Srce mi jako lupa i hocu sa zaplacem od srece u ovom momentu.....
Mogu da ishvalim i iskritikujem sebe...
Da se nasmejem slatko na svoje prve delove koji su bili amaterski, a ovi poslednji.....
Sve su to greske i moji usponi i padovi...
Drago mi je sto prica ima ovoliko pregleda i votova, hvala vam puno...
Zao mi je sto necu moci dalje da pisem ovu pricu, nema onoga "jurim kuci da pisem novi deo za Dark boy-a!" 😂
Ali tu su druge price...nove i stare....
I bice podjednako dobre kao i ova...
Hvala svima koji su citali ovu pricu...
Zamolila bih vas da ostavite komentar i misljenje o svemu ovome....
Poyy
xoxo
Iskra ^^®
😭😭😭😭😭😭😭😭😭😭😭😭😭😭😭❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙🔙
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro