Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

26. DEO: ko je Dae?....

Changsun POV:

*Moj tata je nestao....

Imam 16 godina i strah za sopstveni život....

Umesto da treniram hip hop, ja treniram borilačke veštine i idem u teretanu....teško je....

Idem samo da bih imao iole malo snage da se odbranim ako bi me iko hteo ubiti....pošto je očigledno da već i jesu....

Promenio sam se po malo....ne smejem se više toliko....mama kaže da imam isti osmeh kao tata....možda se zato više i ne smejem, da ne podsećam na njega....

Nedostaje mi....

On je bio taj koji je vraćao pozitivnu energiju svima i svemu....davao mi je puno podrške i vetra u leđa....

Nisam ni slutio da mu je prošlost takva....ne izgleda kao takva osoba, bar ne meni....šta vi znate o tome? Recite mi, jer ja više ne znam ništa....

Čudno je misliti o tome da su tvoji roditelji bili nekada mali kao ti sada....ne možeš ni da ih zamisliš tada kakvi su bili, ni kako su se ponašali ni kako su mislili....jako je čudno....

Ono što znam je da sam preslikan kao svoj tata....često gledam njegove slike iz mlađih dana....


Suze su mi navirale na oči....onaj osećaj kao da se gušiš, a nikako da se ugušiš....bolelo me je....

Gde je on....

Sišao sam dole i video Miri, krenula je da se smeje i došla je do mene, podigao sam je i cmoknuo joj obraz*

Ja- pa gde si? *Smejala se*

Ja- što si musavaaaa, opet si jela slatkiše *smejala se i pričala mi nešto....

To malo biće mene oraspoloži uvek....*

M- ideš u školu?

Ja- da, sranje

M- odbaciću te

Ja- ma....ko ga jebe....idem peške

M- čuvaj se....

Ja- hoću....*krenuh, a vreme napolju kao da se namerno pokvarilo....onako imaš 2 razdvojene boje, pa ih namerno izmuljaš i dobiješ sivo, pa tako nijanse potrefiš i nacrtaš oblake....a do škole mi se činilo kao da ima milion sati....

Šetam šetam i jeza me podilazi, anksioznost, intuicija šarenaaaa, haos mi je u glavi....

Prelazim pešački i čujem škripu guma, pogledam i crni blindirani džip ide ka meni, pa u sekundi ubrzava....

Kad sam odskočio od zemlje u rikverc i u vis, pokupio me je njegov retrovizor i odbacio par metara nazad....

Nije bilo nikoga, na moju štetu ili sreću, nisam siguran, ali je auto zakočio nakon jedno 10-ak metara od mene....

Raširio sam oči i krenuo onako na sve 4 u rikverc da jurim odatle, pa sam ustao i krenuo da jurim ka školi....

Pa ko drugi vozi blindirana auta nego mafija, sjajno, jebao sam ježa u leđa....

Saleteo me je na ćošku neki tip, ceo u crnom sa fantomkom....

Uhvatio me je i krenuo da me davi....

Bilo je par sekundi hoće li me udaviti ili ne, ali sam se otrgao, krenuli smo da se lemamo, a ko uz kurac nema nikoga na ulici da pomogne....

Uvukao me je u uličicu i suzbio uz zid, video sam besne oči kako me drže i dave i čupaju kosu....*

X- šta je, ojačao si od poslednjeg puta....


*pregoreo sam*


Ja- ŠTA OD POSLEDNJEG PUTA ?!?!


*uhvatio sam se za njegove ruke, izvisio noge i bum njega u stomak, zveknuo je dole....

Nije stigao da se podigne, skočio sam na njega i krenuo da ga lemam....sve vreme gledajući u te oči....

Besneo sam, baš smo se tukli dugo, a onda se otrgao i krenuo da beži*

Ja- NE !!!! *skočio sam brže bolje i počupao ga za fantomku, time je skinuvši i počupao sam ga za kosu, vrisnuo je....

Pao je na kolena, a ja sam držao fantomku u ruci....

Pogledao me je, ali sam mu i dalje samo video oči i frizuru....

Namrštio sam se....kakav osećaj....

Samo je pobegao....

Kako čudno oponašanje tela....

Pogledao sam u fantomku i našao nešto vrlo zanimljivo....bubica....

Čuo sam glasove preko nje....

Zbunjeno sam je isčupao odatle i stavio na uvo....

"Kako si tako glup?! Šta nije u redu sa tobom?!"*

Ja- izgleda da im ovaj plan nije uspeo....a....*vrištao je jeziv glas, ali me nije čuo kako pričam, očigledno sam izgubio mikrofon ili je ostao sa njim....*

"Dae, čuješ li me?!?!?!"

Ja- ha?

"Ti si već trebao odavno njega da sahraniš i da poletiš ka maloj kurvici, ona je završila sa školom!!!!"

*raširio sam oči, šokiran, krenuo da šetam u drugom smeru*

"Šta je sa džipom?! Zar je džabe to bilo?!....zašto ćutiš?!....sve jedno....momci, brže, Min Yoongi-ja treba smaknuti što brže možemo!"....

*tad sam se zaledio, bacio fantomku i bubicu*

Ja- o ne....E-ema, EMAAAA !!!! *krenuo sam kao blesav da jurim ka osnovnoj školi jugozapada Daegu-a....

Sav sam bio izubijan, oderan, krvav, odeća mi je bila na pola pocepana, poderana....

Ljudi su me gledali šokirano, a ja sam jurio ka Emi....

Mala kučka, mama ti kučka koja te rodila....

Ema Ema Ema....gde si?

Prestravljeno sam jurio, prelazio ulicu gledajući u sekundi desno levo i leteo bukvalno....

Tražio usput telefon po rancu kad sam se setio Kim Taehyung-a, inspektora....

Brže bolje sam ga nazvao*

Kim- da?

Ja- imamo ih !!!!

Kim- šta ?!

Ja- brzoooo!!!! EMA NE ZNAM GDE JE, JURIM KA NJOJ, YOONGI JE SLEDEĆI !!!!

Kim- bolje bi ti bilo da valjano pričaš, momci, idemo....*prekinuo sam poziv i dojurio do škole....

Video kroz prozor Emu u učionici u prizemlju....

Imala je čas fizike i sve je delovalo normalno....osim istog crnog džipa koji se parkirao tik uz školu i petorice koji su izjurili iz njega*

Ja- a a A A AAAA, AAAAAAAA !!!!! EMAAAA!!!! *svi su nas pogledali, krenuli su da pucaju prozori....

Kao nindža kornjača sam uleteo u učionicu kroz prozor i video dimčugu gustu kao testo, đake na podu koji vrište, onesvešćenu nastavnicu krvave glave i opkoljenu Emu....

Stavili su joj ruke iza leđa i krenuli ka vratima*

Ja- PUSTITE JEEEE!!!! *pogledali su me, a ja sam uzeo protiv požarni aparat i zveknuo jednog tipa po glavi, a drugu dvojicu oduvao tim dimom, šta li je već to....

Kašljali smo svi....*

E- Chan-e !!!!

Ja- drži se uz mene!!!! *došla je do mene i zgradila me za majcu....ja sam glumio vatrogasca iako požara nigde bilo nije....

Kako je neko iz dima izašao, bacio sam to čudo na njega i rascopao ga, zveknuo je dole....*

Ja- brzo, BRZO, BEŽI !!!! *uhvatio sam je jako jako čvrsto za ruku i krenuo da jurim sa njom ka izlaznim vratima....kad ono, pun gas, još trojica....

Naježio sam se, Ema me je stisnula za ruku....*

Ja- uz stepenice!!!! *popeli smo se na drugi sprat, oborili za malo 2 profesora*

X- deco! Šta se- ....*kad su nas videli, kao i ove sa fantomkama....samo smo pojurili i video sam praznu učionicu,.otključana je bila....

Naglo sam povukao Emu u nju, video sam da nemamo drugog izbora*

E- CHAN-E, ŠTA RADIŠ ?!?!

Ja- DRŽI SE !!!! *stolicom sam razbio prozor i nju uzeo na svoje krkače....

Držala se čvrsto....

Sišao sam par metara niz oluk, a onda skočio, ja sam se skotrljao, a Ema je samo iskočila i bila dobro*

Ja- ah!

E- CHAN-EEEE !!!! *skočili su pred nju....

Opet smo se uhvatili za ruke i jurili*

Ch- idemo ka centru!!!! *jurili smo kao bolesni, ja ne znam kako oni nas nisu stigli za ovo vreme....

Kad ono u centru džumbus....

Yoongi opkoljen pandurima, sav u ranama, a njegov auto havarisan....

Video sam i Kim Taehyung-a....*

Ja- TAEEEE !!!! *dojurili smo do njih, oni su nas uplašeno gledali....

Kad smo došli do njih, ja sam pao na kolena od iscrpljenosti, a Ema je pala kod Yoongi-ja u zagrljaj plačući....

Tae mi je prišao i podigao me, gledao me strašno, tako i Yoongi dok je snažno grlio Emu....*

Kim- šta se za ima sveta desilo?

Ja- ja....ah....*samo sam se onesvestio....nisam baš Super Mario da mogu da skačem u nebesa....







































-time skip, policijska stanica:

Bila je tu mama, Emina mama, Miri....

Probudio sam se i video njih tri....*

Ja- gde sam?

M- u kancelariji policijske stanice....

Jana- na bezbednom

*pogledao sam oko sebe....*

Ja- E-ema....*samo me je mama nazad legla, pogledao sam je i osetio otok na oku....*

M- Ema je dobro, na ispitivanju je....šta se dogodilo?....*pogledao sam dole*

Ja- nisam ni sam siguran....mnogo stvari u tako kratko vreme....

Jana- polako....*ušao je inspektor Kim, ja sam seo, pa je i on do mene*

Kim- svaka čast, bravo na brzini....tako mali, a tako se ne plašiš ničega....*gledao sam ga izgubljeno*

Kim- vidi, moraš mi reći šta je bilo....

Ja- sećam se da me je udario auto *na to je moja mama stavila ruku na usta* i onda me je dočekao neko iza ćoška i tukli smo se....sreća pa sam nadjačao, a onda....sam skinuo njegovu fantomku sa njega i pobegao je....bubica....čuo sam naređenja....

Kim- kakva? Jesi li čuo nečije ime?

Ja- ................Dae................

Kim - Dae?

Ja- to sam čuo....i ovo što sam Vam javio....

Kim- da li ti je poznat glas?

Ja- ne, ali nije zvučao ljudski

Kim- ne razumem?

Ja- kao da je....ne znam....robot da je pričao, nisam siguran, bio je čudno ozvučen....*Tae je podigao obrvu*

Kim- mora da si gadno udario glavu

Ja- nije! *uhvatio sam ga za ruku* morate mi verovati! Siguran sam u to!

Jana- a ko onda priča? Robot?

Kim- možda izmenjen glas da se ne predpostavi ko je....možeš li se setiti gde se to desilo?....

*odveo sam ih do tamo i pogodite šta....ni traga od maske i bubice....

Vrisnuo sam....*

Ja- do đavola!!!! *šutnuo sam kantu i pustio suze dok mi se grčila vilica....

Taehyung je gledao okolo, kao i svi, ja sam spustio glavu i tako plakao bez glasa....

Ema je došla do mene....pogledao sam je....gledala me je tužno*

E- ne plači....*rekla je tiho, kao da mi je nož zabila, tako me je zabolelo....

Zagrlio sam je u momentu, spustio glavu na njeno rame....

Mazila me je....*

Ja- ne puštaj me........*drhtao sam i šaptao....*

Ja- neću bez tebe........*poljubio sam njeno rame....

Mazili smo se do kuće....spavali smo jedno do drugog u dnevnoj sobi....

Probudio sam se oko 2 3 ujutru i gledao kroz prozor....panduri....noćna smena, straža....

Kako mi je teško....tata, gde si....

Za malo da sam opet zaplakao i vratio sam se kod Eme....

Gledao sam je....

Malena....jesi malena....ali te volim....

Poljubio sam njen obraz....gledao te blede usne....

Samo sam spustio svoje na par sekundi....naježio sam se i pocrveneo....

Legao nazad i privukao je u svoj zagrljaj....

I video sam u snu one iste oči....

Ko je Dae?........*




Da imate šta da čitate....

Da li vam se sviđa priča? Pošto nikad drugi deo nije bolji od prvog haha, jebiga, drugačija tematika totalno, ali je bar meni zanimljivo dok pišem, šta vi kažete?

I slike su čisto da vam malo dočaram šta imam u glavi iako ono što ja imam  ne mogu nikako da prenesem ni ovim slikama, ma nije ni bilu, ali eto da vas usmerim kako da gledate priču hihi

Vott i comm

Poyy

xoxo

Iskra ^^®

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro