"Jesi li uzeo plašt?" upitala sam Harryja.

Pokazao je na ruku gdje je bio srebrnasti plašt. Nasmiješila sam se.

"Već sam ti rekao da nećemo stati svi četvero", promrmljao je.

"Znam, ali ja imam svoj način za postati nevidljiva", nasmiješila sam se i okrenula se prije nego li su mogli reagirati.

Protrljala sam kristal i postala nevidljiva. Okrenula sam se prema njima, a oni su samo blijedo gledali u mene... tj. kroz mene.

"Misliš da se teleportirala?" tiho je upitao Ron.

"Mhm, Rone, više uopće nisam ovdje", rekla sam sarkastično.

Trznuli su se. "Kako si to napravila?" upitala je El kad su se oporavili od šoka.

"Napitak", jednostavno sam slagala.

Kimnuli su glavama te je Harry prebacio svoj plašt preko njih troje te su i oni postali nevidljivi.

Skoro pa smo zaobišli sve profesore. Imali smo i puno sreće s obzirom da je sve bilo pretrpano njima.

Još jednom. Skoro sve...

Baš kad smo prolazili pokraj Snapea, Ron je udario nogom u stepenicu.

Jauknuo je, a Snape je to čuo.

Okrenuo se prema njemu upirući štapić 10 centimetara dalje od Ronovog nosa. Otprilike.

Moji refleksi su se uključili. Ulovila sam najbližu stvar koju sam mogla dohvatiti i bacila ju u suprotnom smjeru od Snapea i ekipe.

Snape se naglo okrenuo i počeo trčati prema polomljenoj vazi. Pogledao je oko sebe, ali nije nikoga vidio.

Imali smo toliko sreće da je Peeves preletio upravo u tom trenutku prolazeći kroz Snapea i nastavljajući u smjeru suprotnom od nas.

Snape je počeo brzo hodati prema Peeveesu loveći ga.

"Mogli smo proći i gore", promrmljao je Ron odahnuvši.

"Imali smo više sreće nego pameti", odvratila sam.

"Da, a sada požurimo. Ne mogu podnjeti biti toliko blizu Crvenom", požalila se Eleonora.

"Hej!" viknuo je Ron te mu je Harry rukom prekrio usta da se ne može više žaliti.

"Idemo", promrmljala sam i zaputila se prema izlazu.

Došli smo ispred njegove kolibe te sam ja pokucala na vrata.

"Tko je tamo?" čuo se glas iznutra.

Hagrid je otvorio vrata, a u ruci je nosio samostrel uperen prema nama.

Protrljala sam kristal dvaput, a Harry je skinuo plašt s ostalih.

"Za koga je to bilo!?" istovremeno su upitali Ron i Eleonora.

"Ni za koga", odgovorio je te se pomaknuo ustranu, "Uđite, upravo sam napravio čaj."

Iako mi nije bilo do čaja nasmiješila sam se te ušla u malu drvenu kolibu.

Sjela sam na klupicu te je Očnjak položio svoju glavu meni u krilo. Nasmiješila sam se i počela ga češkati iza uha.

Uzeo je šalicu i počeo točiti čaj. Nije se ni trznuo kad je čaj prelio šalicu i počeo cjediti okolo.

"Ummm, Hagride", Ron je započeo.

"Jesi dobro?" dodala je Eleonora zabrinuto.

Hagrid ju je pogledao te odgovorio  neuvjerljivo: "Da, jesam. Naravno." Izgledalo je kao da više pokušava sebe uvjeriti nego nas.

"Jesi čuo za Hermionu?" upitao ga je Harry ispod glasa.

Hagrid nas je tužno pogledao te odvratio: "Nažalost, da..."

Spustila sam pogled prema Očnjaku i tužno ga pogledala.

"Moramo te nešto upitati", rekao je Harry probijajući tišinu.

Nas četvero razmijenili smo poglede većinom dajući Harryju one ohrabrujuće.

"Znaš li tko je otvorio Odaju tajni?" brzo ga je upitao Harry.

Gledao je u nas kao da smišlja kako nam objasniti, ali ne može uhvatiti prave riječi.

"Morate znati da-", započeo je, ali ga je prekinulo glasno kucanje na vratima.

Očnjak je škočio na noge i počeo lajati na vrata.

Protrljala sam kristal i postala nevidljiva u isto vrijeme kad je Harry prebacio plašt preko ostatka ekipe te smo otrčali u kut.

Sa samostrelom u ruci, Hagrid je otvorio vrata.

Ispred vrata stajao je Dumbledore, a pokraj njega niski čovječuljak. Njegova faca mi je bila poznata, ali se nisam mogla sjetiti od kuda.

"To je tatin šef", čula sam iznenađenog Rona. Odmah se nakon toga čulo i: "Paf!" za što sam posumljala da je Eleonora kriva. Opalila ga je po glavi.

"Dobra večer, Hagride. Možemo li ući?" upitao je Dumbledore.

Hagrid se pomaknuo u stranu i pustio dva čarobnjaka da uđu. 

"Loši poslovi, Hagrid. Jako loši", komentirao je Fudge, tatin šef, "Tri napada na učenike bezjače krvi, to je već otišlo predaleko."

"Ja nisam... Znate da ja nisam, profesore Dumbledore", odvratio je Hagrid.

"Znaj, Corneliuse, da Hagrid ima moje potpuno povjerenje", rekao je Dumbledore Fudgeu.

"Vidi, Abus, njegova povijest je protiv njega. Ministrarstvo mora reagirati", odgovorio je, "Moramo ga odvesti..."

Odvesti?

"Odvesti?" upitao je Hagrid kao da mi čita misli, "Gdje? Ne... ne valjda u tamnicu Azkaban?"

Ispustila sam tihi uzdah koji srećom nitko nije čuo.

Čula sam lagani škrip vrata te sam skrenula pogled prema njima.

Na vratima je bio, nitko drugi nego, Mister mislim da sam cool jer nosim sloj ptičjeg drekeca na kosi. Aka. Lucius Malfoy. Više kao Bljucius.

Iznervirano sam uzdahnula.

"Mislim...", rekao je sa stankom zamišljeno, "da nemamo izbora..."

"Što ćeš ti tu?! Van iz moje kuće!!" Hagrid je povisio ton na njega.

"Vjeruj...ne uživam što sam u tvojoj...", rekao je i napravio nekoliko koraka prema nama.

Harry i Ron su se stisnuli prema zidu, a kako sam osjetila, Eleonora je u ljutnji koraknula naprijed.

Ulovila sam ju za ruku i povukla natrag.

"...ti ovo nazivaš kućom?" Bljucius je upitao gadljivo.

Stisnula sam šaku jedne ruke, a s drugom pojačala stisak oko Eleonorine.

"Ne, došao sam u školu i čuo da je ravnatelj ovdje", nastavio je i okrenuo se prema Dumbledoru.

"Što točno trebaš od mene?" odvratio je Dumbledore.

"Ja i ostali guverneri odlučili smo da odstupiš", odgovorio je Lucius.

Ne znam jesam li bila više zgražena s time da je rekao 'ja' na prvom mjestu ili to da se pokušavaju riješiti Dumbledora.

...Hermiona je imala preveliki utjecaj na moj izgovor.

Svi smo zabrinuto pogledali prema ravnatelju.

"Vidjet ćeš da ima svih dvanaest potpisa", dodao je Malfoy i pružio mu spisak, "Smatramo da si se malo izgubio..."

Mogla sam zamisliti El kako psuje Luciusa sa zgađenim izrazom lica.

"Uz sve ove napade, u školi više neće ostati bezjaka", rekao je tim tonom kao da mu je žao, no u očima mu se vidjela iskra koja je govorila suprotno.

"Ne možete odvesti ravnatelja Dumbledora, napadi će samo postati češći! Potomci bezjaka neće imati izgleda, počet će i ubojstva!" usprotivio se Hagrid.

Ljutito sam kimnula glavom iako sam znala da me nitko nije vidio.

"Misliš?" hladno je upitao Lucius te se mogu zakunuti da sam čula Eleonoru da reži.

"Smiri se", rekao je Dumbledore Hagridu, "Ako guverneri žele da odstupim tako će u biti, ali primijetit ćete da pomoć će biti pružena u Hogwartsu, onima koji zatraže..."

"Divno, idemo li?" upitao je Lucius onim svojim iritantno smirenim tonom i izašao iz Hagridove kuće.

Dumbledore je pogledom prešao preko nas i mogla sam se zakleti da nas je vidio, prije nego li se okrenuo i krenuo za Luciusom.

Fudge se okrenuo prema Hagridu te je Hagrid rekao: "Khm... err kad bi netko išao tražiti nešto, sve što mora učiniti je slijediti paukove... to je sve što sam želio reći..."

Oboje su u tišini izašli iz kuće.

"Ovo se nije upravo dogodilo..." komentirao je Ron te je Harry skinuo plašt.

Dva puta sam protrljala kristal te opet postala vidljiva.

"Da, i ja sam iznenađena što su svi guverneri odlučili otpustiti Dumbledora... nešto je tu sumljivo", promrmljala sam ljutito.

"Pa to je njezin tata, pitaj nju", rekao je Ron pokazujući na Eleonoru.

"Što hoćeš!?" ljutito je viknula Eleonora.

"Pa mislim tvoj tata je upravo otpustio našeg ravnatelja, i pritvorio Hagrida!" ljutito je uzvratio Ron.

"O, pa kakve to veze ima sa mnom!?" Eleonora je bila ljuta. Jako ljuta. Pramenovi njene plave kose poprimili su krvavo crvenu boju.

Prije nego li je Ron išta uspio reći ona je planula bijesno: "Ti misliš da jer moj tata ima krafnu umjesto mozga i želi se riješiti Dumbledora da sam i ja takva!?!"

Eleonora nije čekala njegov odgovor.

"Da sam ja takva, sad ne bih bila ovdje, riskirala izbačenje iz škole zbog vaše sumlje u vezi s Odajom tajni! Ja nisam potomak bezjaka, da sam kao Lucius Malfoy ne bi me bilo briga za njih, ne bih se brinula hoće li se oni probuditi!Hoće li se moja prijateljica uopće probuditi bez posljedica!"

"Vjerojatno ne bih ni upala u Gryffindore da sam kao Lucius Malfoy! PA ME ZATO PRESTANI USPOREĐIVATI S NJIME!"

Oči su joj poprimile crvenu boju, mogla se čak i vidjeti vatra koja je u njima plamljela.

Stavila sam joj ruku na rame i rekla smireno: "Smiri se..."

Duboko je uzdahnula te zatvorila oči. Kad ih je otvorila poprimile su njenu uobičajnu svijetlo plavu boju.

Kosa joj je od tijemena prema vrhovima postajala plava te se ona smirila.

"Woah, kako si to napravila?" uskliknuo je Ron iznenađeno.

Eleonora ga je zbunjeno pogledala prije nego li je odgovorila: "Ja sam metamorfomagus."

Svi smo blenuli u nju. "Zašto nam nisi rekla?" upitala sam.

"Mislila sam da znate...", odgovorila je.

"Ljudi", čuo se Harryjev glas u daljini, no mi smo ga ignorirali.

"Kako smo mogli znati?" upitao je Ron još uvijek iznenađen.

"Ljudi", Harry je ponovio, no još je jedanput bio ignoriran.

"Pa ne znam..." rekla je Eleonora.

"Ljudi!!" Harry je viknuo i napokon pridobio našu pozornost.

"Što!?" upitali smo ga svo troje istovremeno.

"Pogledajte", rekao je i pokazao prema prozoru.

Okrenuli smo se da vidimo na što je mislio.

Vidjeli smo stotine malih paukova kako bježe iz kuće.

Mogla sam osjetiti da je Ronu nelagodno pri samom pogledu na njih.

"Slijedite paukove..." rekla sam tiho svačije misli.

Hello, pipl! Eto, napokon je izašao novi nastavak, stvarno su mi puno pomogle vaše komentari da dovršim ovo čudo napokon XD... ugrijali su mi srce❤

*whipe away tear* I am not crying😭

Anyway, ako nađete neku grešku u gramatici ili imenu obvezno mi recite.

Nadam se da vam se nastavak svidio, iako nije bio ništa posebno... i to je sve za danas.

See ya next time, byee!